srijeda, 31. prosinca 2014.

Smjena - Hugh Howey

Uh, jako sam željno iščekivala drugi nastavak Howeyevog Silosa, te odvalila od sreće kad sam ga vidjela na zadnjem sajmu knjiga jer mi je bilo jasno da ću ga skoro upecati u knjižnici. Zna mi se desiti da iz knjižnice izađem  uvjerena da sam ulovila teži win, i onda se razočaram i malo padnem u bed. Eto, to mi se desilo sa dugoočekivanom Smjenom - nisam baš zadovoljna... I to mi je teško reći jer me Silos baš oduševio, pa sam očekivala isto i od nastavaka. Smjena je nastavak koji radnjom prethodi Silosu, te se tu dobivaju odgovori na najvažnija pitanja: što se u stvari desilo, i kako je čovječanstvo završilo u silosima? Ono što se dalo naslutiti u Silosu dobiva bolje objašnjenje: čovječanstvo, odnosno vladajuće elite, sagradile su 50 golemih podzemnih bunkera - silosa, u koja su sklonili odabrani dio populacije. Ostatak svijeta bio je uništen i učinjen potpuno negostoljubivim za stotine godina, kako bi se uništile neprijateljske nanomašine koje su bila prvobitna prijetnja zapadnom svijetu sa strane fanatičnih terorista. U doba prije apokalipse, prijetnja nanomašinama je bila sve veća, te nije postojalo načina obrane, jer je njihova tehnologija toliko sofisticirana da ju nije bilo moguće pobijediti, a kamoli spriječiti u napadu. I tako je u ime spasa svijet razoren, što je gorka istina koju znaju samo odabrani satnovnici silosa.
E sad - I don't like it - šta da radim! Obrazloženje nanomašinama me i nije baš uvjerilo, a možda je problem u tome što se tu velik dio stvari vrti oko svijeta prije apokalipse. U biti mi je drago da se riješio dio enigme jer me živo zanima što će se zbiti sa preostalim silosima, što znači da se moram strpiti do trećeg nastavka, kao i kod Prijelaza Justina Cronina. Što znači da već sada počinjem čekati, čekati i odbrojavati...


petak, 19. prosinca 2014.

Herčevi u Atlantidi - Stephen King

Nisam dugo, i to baš o njemu, pa ću danas opisati jedno od meni najdražih Kingovih djela. Herčevi u Atlantidi nisu klasičan Kingov horor, već omnibus koji čine horor i roman odrastanja, ratna i povijesna priča. Herčevi u Atlantidi je knjiga o generaciji američkih baby boomera, koji su se nadali velikim stvarima a osjetili i doprinjeli razočaranju i izdaji svojih ideala.
Prvi dio, Prizemnici u žutim kaputima, je u biti veći dio knjige, u kojem se prati odrastanje dječaka Bobbyja koji se sprijatelji sa novodoseljenim starijim susjedom Tedom Brautiganom, za kojeg se ispostavi da se skriva od nekoga. E sad, tu dolazi do izražaja povezanost Kingovih dijela - naime Ted biježi od zlih slugu Crvenoga Kralja iz The Dark Tower, što mi nije bilo do kraja jasno dok nisam pročitala tu zbirku, iako se kuži da je Ted u gadnoj stisci i opasnosti. U međuvremenu se Bobby sprijateljuje sa djevojčicom Carol i dječakom Sully Johnom i dolazi u sukob sa nasilnim Willyjem.
Sljedeće tri kraće priče su priče o Vijetnamskom ratu, koji je duboko obilježio Ameriku 60-ih i 70-ih. Te priče prate život likova iz Bobbyjevog djetinstva: Herčevi u Atlantidi - studiranje dok traje Vijetnamski rat, kad studiranje doslovno znači život ili smrt, jer pad godine i napuštanje studija znače novačenje u vojsku i odlazak u rat... Slijepi Willy prati Willyjevu pokoru radi događaja iz djetinstva; Zašto smo u Vijetnamu je priča o sudbini Sully-Johna koji je vijetnamski veteran; Padaju nebeske noćne sjene je zadnji dio u kojem se opet susreću Bobby i Carol...

Obožavam Kinga, obožavam način na koji on unosi život u svoje likove, koliko ih čarobno opisuje, toliko dobro da mogu osjetiti miris asfalta kad opisuje ljetnu žegu, dječje razočaranje naneseno nepravdom, strah i bol... Kingove lekcije o američkoj povijesti su nenadmašne, osjećaj poraza koji je jedna generacija sama sebi zadala je dočaran izravno i bez opravdanja jednom rečenicom: we blew it... Iz Kingova pera je izašla oda jednoj generaciji, njenim idealima i snovima, te gubitka i neispunjenja istih...

utorak, 11. studenoga 2014.

Noć - Elie Wiesel

Elie Wiesel je rođen u gradu Szighetu u rumunjskim Karpatima, te je od djetinstva bio posvećen proučavanju Tore. Njegovi roditelji su usadili snažan humanizam i žeđ za znanjem u njega te snažnu vjeru i požrtvovanost.
Elie Wiesel je imao samo petnaest godina kad je deportiran, zajedno sa cijelom familijom, u koncentracijski logor Auschwitz. Godinu koju je proveo u logoru, radeći kao rob na gradnji industrijskog kompleksa Buna (u kjem je radio i Primo Levi), proveo je čitavo vrijeme vodeći računa o svom ocu, ne ispuštajući ga iz vida. Pred nadiranje Crvene armije sa istoka (koja Auschwitz oslobađa devet dana nakon prisilne evakuacije), SS-ovci tjeraju sve logoraše na prisilni marš na zapad, prema unutrašnjosti Njemačke. Logoraši su prisiljeni marširati, a zatim su prevezeni vlakom u otvorenim vagonima po snijegu i ledu do Buchenwalda. Nebrojene desetine tisuća ljudi umire putem... 
Nakon godine pune patnje i muka, Elijev otac umire pretučen, izgladnio, iscrpljen i bolestan od robovskog rada, par tjedana prije oslobođenja od američke vojske... Tada Elie gubi i ono malo smisla i volje što ga je držalo na životu...
Noć predstavlja strašan prijelaz u životu Elija Wiesela: od posvećenika do potpunog gubitka vjere u boga i ljude, proživljavanja potpunog gubitka onoga što čovjeka čini čovjekom. Noć je pisana nakon rata na jidišu, te je prvobitni manuskript imao 900 stranica, koje su naknadno svedene na sadašnji oblik. Wiesel je kao i mnogi preživjeli na početku odbijao pričati o Holokaustu, ali je na nagovor svog izdavača i prijatelja Francoisa  Mauriaca odlučio svjedočiti.
Sama Noć je užasavajuća od početka do kraja, međutim, mee je posebno bez teksta ostavio svršetak, kad se Wiesel nakon više od godine dana pogleda u ogledalo...
Elie Wiesel je dobitnik Nobelove nagrade za mir 1986. godine. Za Noć  kaže: "Htjeo sam pokazati kraj, potpuni kraj svega. Sve je došlo svome kraju - čovjek, povijest, književnost, religija, Bog. Ništa nije preostalo. A opet, sve počinje sa noći ."

četvrtak, 30. listopada 2014.

John Constantine Hellblazer

Dugo nisam o stripovima, a ponosni sam vlasnik srednje velike kolekcije svega i svačega, pa bi nastavila opisivati remek djela koja čine my precious... John Constantine aka Hellblazer je jedna od mojih studentskih ljubavi, s kojom me upoznao mlađi brat. Nije to bila ljubav na prvi pogled, i nije mi bilo jasno u čemu je trik, ali me malo po malo Hellblazer navukao. NAVUKAO. Priča o oronulom alkoholičaru srednjih godina koji je zeznuo skoro sve (i svih) ne zvuči famozno, međutim kad se zna da je John lik koji se bavi svakom mogućom natprirodnom pojavom, da mu u krvi kola krv demona koju je dobio jednom (ne)zgodom, da opetovano spašava svijet od uništenja, da je kompa sa svakakvim sumnjivim likovima natprirodnog karaktera...Kakav džek!! Ofucani detektiv okultnog je totalni kick-ass, kolikogod se na prvi pogled činio nikakvim i bezveznim.
Constantine nije romantik u kojeg se žene zaljubljuju poput Dylana Doga ili Corta Maltesea, on je zeznuti bjednik dobre spike, uberkul lik u sivom mantilu koji zna svaki trik nužan za zemaljsko spasenje...
Constantine je veličanstven spoj horora, okultnog, povijesti, politike, religije i svakodnevnice, što izdaleka može podsjetiti na Dylana Doga, iako mu nije nimalo sličan i nema apsolutne veze s njim.
Serijal izlazi još od 1988. godine, te danas broji više od 300 epizoda, tako da zabava traje i traje. Autori su mnogi i vrhunski, tu bi spomenula poznatije kao što je Garth Ennis (genijalni Preacher), Jamie Delano (postapokaliptični Crossed) i neopisivi Neil Gaiman.
Epizode Hellblazera su aktualna kritika društva te vjerno reflektiraju period u kojem su pisane, tako da se susreću razne političke i socijalne teme, od Tačerizma osamdesetih do skorije borbe protiv terorizma.
Hellblazer je stekao konstantnu popularnost kroz desetljeća, te je uspio odmaknuti britanski horor od klasične viktorijanske zamagljene priče, i uvesti britanski lik među klasično američke ličnosti i junake.
Posjedujem desetak booka te sam ih unatrag desetak godina uzimala u Algoritmu u Zagrebu. One koje nemam namjeravam naručiti preko svetog Amazona. Constantine je složen strip, te čitatelju treba malo da uhvati o čemu je riječ, ali ljubiteljima žanra garantira maksimalnu napetost i zabavu. Ja svoje brojeve čitam, i čitam, i ponovo čitam... 
Normalno, imam svoje favorit epizode, i tu mogu drito navesti Black flowers, kad se otvore vrata carstva mrtvih, te Damnations flame, u kojoj Constantine putuje halucinantnom varijantom Amerike pješice s JFK-om, koji se cijelo vrijeme drži za propucanu glavu (uh, fascinira me Camelot i u ovoj dark verziji :)
 Constantine je postao lik pop kulture, ali imam loše iskustvo sa tim varijantama: naime, film sa Keanu Reevesom sam pogledala prvih 5 minuta i zatim ekspresno odustala i otišla po dozu stripa...
Enivej - Hellblazer rules skroz na skroz! Došao mi je gušt, idem ga čitati opet :)

ponedjeljak, 13. listopada 2014.

Sofijin izbor - William Styron

Sofijin izbor je knjiga koja me muči i od koje mi je mučno i koja je genijalno emotivna i iznimno teška. 
1948. godine američki maldić Stingo dolazi s Juga u New York i upoznaje jedinstven ljubavni par, genijalnog Nathana i prelijepu Sofiju, te malo po malo saznaje i shvaća razloge njihova ekscentričnog ponašanja i čudnovatog života. Nathan se predstavlja kao genijalni znanstvenik, dok je Sofija poljska izbjeglica koja je preživjela Holokaust.
Veličanstvena ljubavna priča je talac Nathanovog ludila i Sofijine tragične prošlosti, što čitatelj postepeno otkriva. Svako novo saznanje je bolnije od onog prethodnog, te se na samom kraju, u nizu kataklizmičkih događaja saznaje u čemu se sastojao Sofijin izbor: Sofija je deportirana u Auschwitz sa svojim sinom Janom i kćeri Evom. Pri lječničkom odabiru na ulasku u kamp, dežurni SS-ov liječnik pred Sofiju stavlja nemoguć izbor: može izabrati samo jedno dijete, i drugo poslati u smrt u plinske komore. Sofija izabire osmogodišnju kćer, koja umire tog dana, dok je sin smješten u dječji logor, ali mu se gubi svaki trag te ona nikad ne saznaje njegovu sudbinu. Sofija je razorena krivnjom i te zajedno sa Nathanom vrši samoubojstvo...
Styron tvrdi da je lik Sofije utemeljen na pričama o bugarskoj prelijepoj židovki i jednoj preživjeloj logorašici pred koju je postavljen nemoguć izbor...
Sofijin izbor je prekrasno pisana knjiga, u kojoj se dva ekstrema, strahota koju je Sofija preživjela, i Stingov humor i mladost, alterniraju i nadopunjuju jedan drugog. Zaljubila sam se u sva tri lika istoga časa kad sam ih upoznala, a polako otkrivanje strašne istine čini da mozak zablokira i pita se po milijuniti put kako je tako nešto bilo moguće.... 
Sam naslov knjige (kao i Kvaka 22) je ušao u kolokvijalni govor, kao simbol izbora između dvije stvari koje se jednako vole, ali koje s ne mogu imati istovremeno, te izbor jedne neizbježno vodi gubitku druge. 1982. godine je snimljen istoimeni film sa Meryl Streep, koja je dobila Oscara za tu ulogu. Film nisam pogledala ali je na upisan na moju listu must see movies...

Tama u meni - Sally Green

Mogu slobodno reći da nisam ljubitelj priča vještičje tematike (kao ni zombija) ali se tu i tamo prepustim pa otkrijem i ponešto što mi se svidi. Tama u meni je klasična vještičja priča, tu se nalaze provjereni sastojci: obiteljska tragedija i izdaja, čaranje, dobro i zlo, te naravno, neizostavna ljubav života koja je, naravno, zabranjena. E sad, inače me sve to odbije jer je ta kombinacija recept za savršenu limunadu, što je u biti i ovdje slučaj, ali možda u malo manjoj mjeri pa sam to bezbolnije podnjela. A možda je i moja nevoljkost da čitam takvo štivo prihvatila jednostavnost ove priče pa mi je sve to bilo bezbolno... Mislim da se hard core ljubitelji vještičje tematike ovdje mogu razočarati, ali je možda taman krojena za manje zahtjvne čitatelje.
Seriju bi preporučila mlađahnoj publici kojoj bi se definitivno mogla jako dopasti, starija ekipa bi sigurno željela imati posla sa nečim slojevitijim i složenijem.
Nathan je sin crnog vještca i bijele vještice: otac je nestao a majka je izvršila samoubojstvo. Nathan je buntovan, izopčen i šikaniran, što ga može učiniti jako voljenim, ili poprilično antipatičnim. Meni je bio nekako u sredini te dvije krajnosti - malo ok, malo me nervirao... Pa eto, ne kažem da neću pročitati nastavke ali ću se te tematike kloniti na duže vrijeme. Čak i oko Harryja Pottera idem okolo naokolo, i ne privlači me nikako da ga se primim unatoč popularnosti.
Moram reći jednu bedastoću za kraj, ali koja se dogodila sigurno mnogo ljudi - neki put padnem na naslovnicu...i to je bio ovdje slučaj :) nije baš neki dubokoumni kriterij ali marketinški odjel izdavačke kuće je naprvio dobar posao...

ponedjeljak, 22. rujna 2014.

Revelation space - Alastair Reynolds

Revelation Space je SF koji me opčinio svojim zamršenim i mračnim svijetom te me natjerao na frenetično čitanje. Ova  knjiga je teži win - jedan od najboljih hard core SF-ova koje sam pročitala, a Alastair Reynolds je jedno od zvučnijih imena žanra. 
Svijet Revelation Spacea je mračan poput najtamnijih dubina svemira, i to je dojam koji me nije ostavio od početka do kraja knjige. 
Osnovna radnja je jednostavna i presudna: u svemiru postoji nadvrsta, Inhibitori, koja eliminira druge vrste čim dosegnu civilizacijski nivo koji uključuje mogućnost međuzvjezdanog putovanja, što znači da je kraj ljudske vrste vrlo blizu... Likovi su tmurni, nasilni, komplicirani, dok su ljudske i vanzemaljske vrste koje obitavaju svijet Revelation Space-a zakučaste, visoko specijalizirane te samozatajne. Mene su opčinila dva ženska lika, Ilia Volyova i Ana Khouri, snažne i sposobne ličnosti, antiheroji u čijim je rukama presudni dio priče.
Alastair Reynolds je stvorio jedinstven i slojevit univerzum, koji ne zvuči nimalo nemoguće. Naime, dobar dio svog radnog vijeka je proveo radeći kao astronom u istraživačkom odsjeku Europske svemirske agencije, te stoga ne čudi obilje detaljnih objašnjenja bilo o geofizici svemira, tehničkim karakteristikama putovanja svemirskim prostranstvima ili jedinstvenim opisima naroda i vrsta koji obitavaju u njemu. Srećom, Revelation Space je prva knjiga serije koju čine Redemption Ark i Absolution Gap, te zaljubljenici mogu uživati u daljnjem mračnom razvoju događaja...

četvrtak, 18. rujna 2014.

Roadside Picnic - Arkady and Boris Strugatsky

Tko bi rekao da SF može biti srcedrapajuć i da može natjerati čitatelja da lije gorke suze te ponovo čita pasuse koji su ga toliko emocionalno uzdrmali... Roadside Picnic je uspio u tome, te sam pod dojmom već danima nakon čitanja...
Roadside Picnic bi bila klasična priča o kontaktu sa vanzemaljcima kad bi kontakta bilo - ovdje se civilizacija suočava sa posljedicama njihovog kratkog izleta na Zemlju. Glavni lik, Redrick Schuhart je stalker, te zarađuje za život ilegalno ulazeći u Zonu, mjesto boravka vanzemaljaca, koje obiluje zamkama čudnih fizičkih fenomena ali i vanzemaljskim artefaktima nepoznate prirode i namjene koji postižu visoku cijenu na crnom tržištu. Zona je često smrtonosna za njene posjetitelje, te utječe na djecu stalkera i njihovu okolinu. Čitav Redrickov život i njegova obitelj su obilježeni i upropašteni radi Zone, te mu na kraju ne preostaje ništa osim potrage za čudom, koje se nada naći, naravno, u Zoni... 
Ova priča je čudan spoj SF-a i drame, što dovodi do kreiranja  snažnog emocionalnog naboja, te on je prisutan u dubokoj boli i nesreći glavnog lika, treženju čuda kao spasenja i nedorečenog kraja priče. Sve su to elementi koji su me  slično natjerali na snažno proživljavanje priče u Abadzisovoj Laiki ili Kingovoj The Dark Tower.
Piknik pokraj puta je bez sumnje jedno od najsjajnijih djela SF-a i braće Strugatsky. Vrlo psihološki dubok i mračan, postavlja pitanje o samoj definiciji ljudskosti i našem mjestu u svemiru. Pisan 1971., metaforički predstavlja Sovjetsko društvo, u kojem je Zona crno tržište, i sve aktivnosti vezane za njega su opasna težnja za boljim i lijepšim životom. 

četvrtak, 11. rujna 2014.

Police - Jo Nesbo

Police je zadnji triler  Jo Nesba koji sam našla u knjižnici, s time da sam u redosljedu preskočila čitati još Leoparda i Phanthoma, koje ću posuditi čim ugrabim priliku. Nesbo je nesumnjivo jedan od najboljih autora današnjice, u što me uvjerio roman Police. Nova avantura Harryja Holea i policije u Oslu je iznimno napeto štivo, vrlo vješto ispričano, tako da se čitatelj lako navede na kivi trag, zamisli da sve zna i zatim iznenadi sa potpuno nočekivanim ali vjerodostojnim i logičnim objašnjenjem.
Harry Hole je manje disfunkcionalan nego u ranijim epizodama, ostavio se alkohola, sredio privatni život, prestao biti aktivni policajac i postao predavač na akademiji, ali ga na svakom koraku mame zamke koje mogu uništiti njegovu sreću poput kule od karata. 
Osim dinamične priče, ono što volim kod Nesboa su opisi Osla. Oslo je kritizirano u svim aspektima (saznajemo da ima jedan od najviših stupnja ovisnosti o heroinu u Europi, zvana je heroinska prijestolnica sjevera), opisi grada i njegove okolice su živi te daju dojam blistanja i kretanja iz riječi u riječ.
Nesbo se dokazao kao majstor trilera, a ja sam jedan od horde vjernih čitatelja koji će s oduševljenjem pratiti svaki njegov romen o Harryju Holeu!

srijeda, 10. rujna 2014.

The Stand - Stephen King

Uh - uh! Evo još jedne postapokalipse, i to u režiji oca modernog horora, Stephena Kinga! Masivna knjiga se obimom može usporediti sa Under the Dome ili Duma Key, međutim izdanje kojeg sam se ja primila je complete&uncut, što znači da ima 400tinjak stranica više od originalnog izdanja, te daje čitatelju više informacija o likovima koje susreće, što se i ne mora svakome svidjeti.
Slično kao i u Croninovom Prijelazu, neizlječiva bolest koju je kreirala vlada, takozvana superflu, nesretnim slučajem zarazi čovječanstvo, te 99,9% čovječanstva podlegne zarazi. Preživjeli se skupljaju u dva tabora, onaj Majke Abigail, blage stare crnkinje koja širi mir, ljubav i dobro, te u tabor Čovjeka u Crnom, koji namjerava pokoriti i razoriti ono što je ostalo od istrebljenog svijeta. Naravno, sve se to razvija kroz puno peripetija i događaja koje drže čitatelja prikovanog za knjigu, kao što svi ljubitelji Kinga dobro znaju...
The Stand se povezuje i sa The Dark Tower, s obzirom da je glavni negativac, koji gušta postapokaliptičnu Ameriku, nitko više doli The man in black, sluga pokorni Crimson Kinga koji namjerava uništiti Kulu Tmine... Kingov svijet likova je petlja u kojoj se oni značajniji pojavljuju iz priče u priču, te na taj način čitatelju nude nova saznanja o zlim (ali i dobrim) silama... The Stand nije preveden, te cijenim englesko izdanje jer je zasigurno više doprinjelo autentičnosti sredine i američkog pionorskog duha koji je od Amerike u 200 godina učinio ono što ona jest.

This Way for the Gas, Ladies and Gentelmen - Tadeusz Borowski

Tadeusz Borowski je bio zatočen u koncentracijskom logoru Auschwitz, te je This Way for the Gas, Ladies and Gentelmen  zbirka priča o logoru, njegovo svjedočanstvo o onome što je ondje proživio.
Priče Tadeusza Borowskog su strašne, jer su prepričane iz perspektive nekoga kojemu su događaji kojima svjedoči nešto svakodnevno, skoro pa normalno. To je pojava koja je obilježila i roman Imre Kretesza, Čovjek bez sudbine. Autori se bore da bi ostali normalni tako što se prilagođavaju situaciji koja je potpuno abnormalna i van pameti, gdje su ekstremna patnja i nasilje rutina, a smrt skoro pa usputna pojava. Ono što je na mene ostavilo poseban dojam su naslov knjige i naslovi priče: naime, ˝This way ladies and gentlemen˝ je povik koji koristi jedan njemački oficir koji upućuje kolonu ljudi prema plinskim komorama, a da oni nisu svjesni onoga što ih čeka; Auschwitz, our home, je priča u obliku pisma koju Borowski piše svojoj dragoj, koja je također zatočena u ženskom kampu (te je poput njega uspjela preživjeti logor); The death of Schillinger opisuje kratku i neuspješnu pobunu ljudi upućenih u plinske komore. Nekoliko se puta spominje i mogućnost slobode, što će biti nakon Auschwitza, ako se to ikada dogodi, ali su te nade tako male i zatomljene. U svijetu pepela i smrti život ide svojim nenormalnim tokom, što Borowski bez puno moraliziranja bilježi. Također, odluke koje pojedinac donosi kako bi preživio su često na tuđu štetu, što na žrtvu također stavlja teret zločina i odgovornosti.
This Way for the Gas, Ladies and Gentelmen je spomenik ljudskoj okrutnosti i nečovječnosti, knjiga koju bi svatko trebao pročitati, kako se nebi nikad zaboravilo na što smo spremni, i kako se to nebi ponovilo...
Borowski je 1951., nakon uspostavljanja komunističke diktature u njegovoj zemlji, sa nepunih trideset godina izvršio samoubojstvo i ugušio se plinom, nekoliko dana nakon rođenja svoje prve i jedine kćeri. 

Rigotina - Chuck Palahniuk

Rigotina, knjiga autora kultnog i megapopularnog Kluba boraca donosi nešto sasvim drugačije ali jednako eksplozivno!
Pisana na specifičan način, u obliku slijeda svjedočenja likova, prenosi nas u distopijsku Ameriku zaraženu bjesnoćom. Krivac za to je naš glavni lik, Rigotina, koji je namjernim zaražanjem bjesnoćom promijenio svijet. Tako zaraza na mala vrata ulazi kao nova pojava u društvo, te se, korak po korak pretvara u epidemiju. Ljudsko društvo se podijelilo na vladajuće dnevne i potlačene noćne, kojima pripada Rigotina.
Rigotina je disfunkcionalan buntovni lik, istančanog osjećaja njuha koji od djetinstva izaziva sudbinu i društvo, namjerno želeći da bude ugrizen od pauka, škorpijona, manjih i većih sisavaca. Pogiba tokom sulude trke sa sudarima automobila, te se spekulira da je na taj način uspjeo da se vrati kroz vrijeme.
Chuck Palahniuk je svoju suludu priču ispričao na još luđi način, što joj razlama vremenski tok i daje posebnu dinamiku, ali također zbunjuje i komplicira stvar. Najavljeno je da je Rigotina prvi dio distopijske trilogije, na koju čemo još malo morati pričekati. U svakom slučaju, Rigotina  me podsjetila da je Palahniuk autor još niza čudnih knjiga, te da bi ga se trebala što prije ponovo primiti...

srijeda, 13. kolovoza 2014.

Ubik - Philip K. Dick

Philip K. Dick autor je čitavog niza kultnih novela i kratkih priča, od kojih je čak 11 doživjelo ekranizaciju. Njegovo najpoznatije djelo je Do Androids dream of electrical sheep, jedinstvena i neponovljiva priča koja je ekranizirana u Blade Runneru, sa Harrisonom Fordom u glavnoj ulozi. Prepoznatljiva tema PKDovih priča jest traganje za realnosti - realnim svijetom, realnim životom ili realnim ljudima, te alternativama koje su moguće originalnim i pravim varijantama. Sve to djeluje zakučasto, te nas pisac spretno vodi kroz dimenzije koje je stvorio, kako bi na kraju došao (ili ne došao!) do zaključka da je pravu realnost nemoguće prepoznati. To je motiv koji se proteže i kroz priču Ubik. Mogu slobodno reći da je Ubik jedan od najboljih SF-ova koje sam pročitala, što u biti i nije čudno poznavajući autorov opus. Priča je skoro pa neprepričliva: u distopijskom svijetu postoje ljudi posebnih psihičkih vještina, poput čitanja misli ili budućnosti, te postoje oni koji imaju protu-dar, te blokiraju nastojanja prvih. Runciter je vlasnik poduzeća koje zapošljava ljude sa protu-darom, te se pri jednoj akciji njegovi ljudi nađu u svijetu u kojem se događaju čutne stvari: hrana se kvari, cigarete se suše, novac se pretvara u stari novac... I što je, na kraju krajeva, tajanstvena tvar imena Ubik? Nikome ništa nije jasno, do samog kraja knjige, a možda i nakon. Za fanove PKDa i Williama Gibsona ovo je štivo bogom dano... U mojoj maloj kućnoj biblioteci ima počasno mjesto :)

Hvalospjev Leibowitzu - Walter M. Miller

Taman kad se preplašim da sam pročitala sve postapokaliptične knjige se iznenadim i naletim na nešto za što je malo reći da je legendarno! Hvalospjev Leibowitzu je postapokaliptična vizija društva razorenog nakon nuklearnog rata. Priča je podijeljena na tri dijela: Fiat Homo (600), Fiat Lux (1200) i  Fiat Voluntas Tua (1800 godina nakon apokalipse). Razoreno društvo puževim korakom se uzdiže iz pepela, te Rimokatolička crkva ima ulogu vodilje novoga svijeta.Prirodne znanosti i povijest se temelje na nagađanim činjenicama koje su neke pute toliko iskrivljene da čitatelja dobro nasmiju, i tjeraju ga da postavi pitanje o tome koliko je našeg znanja točna a koliko pogrešna pretpostavka. Vrlo satiričan prikaz ljudske gluposti, i navike ljudskog roda da uvjek na novo ponavlja greške i čini zlo umjesto dobroga je jedan od boljih opisa onoga čega se kao društvo bojimo, težimo i način na koji dolazimo do toga. Nakon kataklizmičnog uništenja svijeta, ljudskom rodu je trebalo 18 stoljeća da se vrati na razvojnu točku koja je prethodila kataklizmi, ali se, robujući svojoj fanatičnoj prirodi, čovjek ponavlja i ponovo uništava svijet... Strahota Millerove vizije je baš u tome detalju - nismo u stanju ništa naučiti, osuđeni smo, samo je pitanje vremena kakav nas kraj očekuje...
Walter M. Miller je za vrijeme Drugog svjetskog rata služio kao topnik na američkom bombarderu, te je odslužio više od 50 letova nad Italijom, između ostalog je doživio razaranje opatije Monte Cassino, što je utjecalo na pisanje Hvalospjeva Leibowitzu. Hvalospjev Leibowitzu je pisan za vrijeme Hladnoga rata, što se isčitava u prijetnji kraja u ognju nuklearne katastrofe, i svršetka same knjige. Apsolutni must read!

utorak, 5. kolovoza 2014.

Tuđinka - Diana Gabaldon

Tuđinku sam uzela onako by the way i u biti nisam očekivala tko zna šta, tako da sam se pomalo iznenadila kad sam skužila da je riječ o vrlo poznatom i čitanom serijalu. Riječ je o knjizi koja miješa povijesni roman sa SF/fantasy tematikom, obilno začinjenom sa love story elementima. Medicinska sestra Claire Beauchamp se iz 1946. godine, nakon kraja Drugog svjetskog rata, nakon doticaja sa začaranim druidskim menhirom biva katapultirana 200 godina unatrag, gdje upada u sukob Škota i Engleza, ženi se za jednog Škota,  Jamesa Frasera, i sa njime proživljava niz vratolomija. U međuvremenu se pokuša vratiti u svoje vrijeme ali radi ljubavi ipak ostaje u 18. stoljeću. 
Priča je poprilično neočekivana, vrludava, puna akcije od početka do kraja. Glavni likovi su preidealni za moj ukus pa su mi nekad išli na nerve, iako ne to nije zaustavilo u čitanju.
E sad, nije da me knjiga nije zabavila, ali mi je pomalo sladunjava, tako da mislim da će serijal malo pričekati da ga se dalje primim. Iako moram priznati da me kopka što je dalje zadesilo Claire...

Čovjek bez sudbine - Imre Kertesz

Čovjek bez sudbine je autobiografsko djelo Imre Kertesza,  mađarskog židova, koji je preživio nacističke logore Auschwiz i Buchenwald. Kertesz je imao četrnaest godina kad je deportiran iz Budimpešte, te je lažući o svojim godinama pri dolasku u Auschwitz, za vrijeme selekcije, i ne znajući spasio život. Kerteszova priča je unikatno svjedočanstvo, priča dječaka, u knjizi nazvanog Georgi koji pri dolasku u logore smrti situaciju prihvaća kao normalnu i to mu ujedno spašava razum i pomaže da preživi. S obzirom da Kertesz ne zna gdje putuje u stočnom vagonu krcatom ljudi bez vode, manjak predznanja o sudbini koja ga čeka čini da opis cijele stvari zvuči kao opis običnog izleta, što šokira još više. Strahotno je prihvaćanje realnosti onakve kakva jest, kao pri dolasku u Auschwitz, te traženja smisla u događajima kako bi se održao neki privid normalnosti. Nenormalno prihvaćanje nenormalne situacije Kerteszovu knjigu čini genijalnom koliko i teškom, te radi te singularnosti ona zaslužuje hitno drugo čitanje.  Moram priznati da me čak me bilo strah dali sam neke stvari dobro shvatila. 
Apsolutno nezaobilazna literatura! Kad bi knjige poput ove (a ima ih još jako, jako mnogo, od Prima Levija, Erich Maria Remarquea, pa čak i do fikcije Karl Maya, da nabrojim prve kojih sam se sjetila) pročitao sa razumjevanjem apsolutno svaki stanovnik naše planete, i kad bi upotrijebio svu svoju empatiju i maštu da si predoči događaje, destrukciju, bol ili više vrijednosti, poštenje, suosjećajnost, svijet bi sigurno postao ljepše mjesto...
Imre Kertesz je 2002. godine za roman Čovjek bez sudbine dobio Nobelovu nagradu.

utorak, 29. srpnja 2014.

Perzepolis - Marjane Satrapi

Perzepolis je autobiografski strip Marjane Satrapi, iranke koja je kao dijete doživila Iransku revoluciju i dolazak ajatolaha Homeinija na vlast, te dva puta otišla iz Irana u Europu, drugi put zauvijek. U jeku političkih previranja za vrijeme smjene šaha, Iranske revolucije i Iračko-Iranskog rata Marjane je djevojčica na pragu tinejdžerstva, čije je odrastanje obilježeno promjenama i nasiljem u njenoj zemlji. Iran se 1979. iz modernog prozapadnjačkog društva naglo i neočekivano mijenja u protuzapadnu radikalnu teokraciju, što živote običnih građana mijenja iz temelja. Od konstantnog maltretiranja sa strane Čuvara revolucije koji vode računa o moralu stanovništva, što se odnosi prvenstveno na vanjski izgled ljudi (žene se nesmiju šminkati, nositi nakit, traperice, veo mora biti dovoljno dug i pravilno nošen), zabranu bilo kakve vrste zabave (česte su racije po stanovima gdje se sumnja da je u tijeku neka zabava), pa do likvidacija političkih neistomišljenika, iranski režim uvodi zemlju i Marjane u stanje klaustrofobije i paranoje, te Marjanini roditelji odlučuju da ona ode iz zemlje na daljnje školovanje.

Perzepolis je iznimno emotivan i dirljiv strip, prozor u svijet djevojčice koja odrasta u mladu ženu dok se svijet oko nje ubrzano mijenja na gore. Osim uvida u iransko društvo, do 1979. potpuno moderno, toliko da ga se u velikoj mjeri može poistovjetiti sa našim, Perzepolis daje naslutiti što znači biti stranac u dalekoj zemlji. Osobni gubitak Marjane i njene obitelji je golem: režim je uhitio i smaknuo njenog strica Anuša pod izlikom da je ruski špijun, dok je tokom jednog iračkog bombardiranja stradala obitelj njene prijaeljice iz ulice. Crno-bijeli crtež koji izražajno pridonosi ozbiljnosti momenta izvrsno predočuje Marjanin život i njene emocije, te vrunski portretiha likove i događaje koje proživljavaju. 
Perzepolis će čitatelja naučiti mnogo o dalekoj zemlji o kojoj malo zna ali sigurno gaji neke predrasude, te će ga prenjeti u doba odrastanja i shvaćanja surovosti svijeta u kojem živimo. Čista je sreća što je Marjane Satrapi toliko nadarena da je svoj život uspjela pretočiti u vrhusnki strip Perzepolis. Apsolutno preporučujem svim fanovima dobrog stripa, pustute koju suzu uz Marjaninu poduku recentne povijesti jedne nama tako bliske a tako daleke zemlje.

Zoo - James Patterson& Michael Ledwidge

Zoo je još jedna u nizu apokaliptičnih vizija o sudbini koju si je čovjek sam priredio. Kao pravo osvježenje, ovdje do kraja svijeta neće dovesti ni zombiji, ni vampiri, ni roboti, nego obične životinje, točnije sisavci. Kao što to biva, pravi uzrok leži u ljudskom faktoru, a ovog su puta to industrijski i tehnološki napredak, koji su promijenili kemiju planete što je vanredno utijecalo na sisavce, koji su, blago rečeno, potpuno podivljali i počeli se agresivno ponašati. Sve se to naravno nije dogodilo preko noći, već je situacija pomalo eskalirala, od izoliranih incidenata diljem globusa do potpunog, organiziranog napada. Čovječanstvo je otkrilo u čemu je trik i čak uspjelo zaustaviti apokalipsu na tren, međutim ljudski komoditet i lijenost su presudili, i ne mogavši se držati strogih pravila koja su sami sebi nametnuli, ljudi su potaknuli nastavak apokalipse koju više ništa nije moglo zaustaviti. Trik u cijeloj priči, kao i u Svjetskom ratu Z, je da se čovječanstvo (bar ono povlašteno) povuklo u sjeverne predjele gdje sisavaca ima manje pa su napadi rijeđi. Što cijeloj priči ostavlja prostora za neki novi manevar, te bi se priča mogla nastaviti u nekom revanšu ljudske vrste, ukoliko se za to autor ikad odluči. Iako je svršetak knjige pomalo zbrzan, konstrukcija cijele priče drži od početka do kraja, te je objašnjenje životinjskog ludila sasvim uvjerljivo.
Zoo je definitivno jedna od onih knjiga koje se frenetično čitaju, i koje daju naslutiti da će se dogoditi nešto vrlo vrlo loše. Must read za sve gutače SF/apokalipse!

srijeda, 9. srpnja 2014.

Jugoton gori! - Marko Pogačar


Jugoton gori! Marka Pogačara sam uzela s mišlju da će taj glazbeni dnevnik biti bar djelimice i moj dnevnik. I tu nisam pogriješila jer je Pogačar u priču uvrstio podosta autora i pjesama koje su i meni nekad u životu nešto značile ili znače. Tako se tu mogu naći KUD Idijoti, Gori Ussi Winnetou, Fakofbolan, Azra, Hali Gali Halid, Zabranjeno Pušenje...
Prvi dojam je da je dnevnik u biti zahvala na tim dobrim stvarima, ono hvala što postojite (ili ste postojali) i tako dobro prašili!
Pretpostavljam da je većini ljudi svako doba života obilježeno nekom pjesmom, bendom ili vrstom mjuze koja im je tada nešto značila. Poput mirisa, muzika budi sjećanja i lako može slušatelja teleportirati u neko drugo gdje i kada.
Pogačar vrlo uspješno opisuje atmosferu mjesta i vremena koji su povezani sa pojedinom pjesmom, usput britko i sažeto dokumentirajući autore i sredinu nastajanja: tako možemo ponešto saznati o recentnijoj povijesti bivše i sadašnje države kao i socijalno stanje reflektirano kroz glazbeni medij.
Jugoton gori! je super štivo za štovatelje ex-Yu i trenutnog cro rokenrola, koje će svekoga sa nekom pričom dirnuti u žicu, ili natjerati da upali kompjuter i pusti si stvar o kojoj je tog trena čitao.

Rekvijem za Istok - Andrei Makine

 

Rekvijem za Istok je poput Grosmanove Sve teče svjedočanstvo nasilne ruske povijesti XX. vijeka.
Sudbine tri naraštaja muškaraca se isprepliću u priči: djed Nikolaj je preživio Revoluciju, kolektivizaciju i uvođenje kolhoza; otac Pavel je služio u Crvenoj Armiji za vrijeme Drugog svjetskog rata, te je izbjegao Staljinove čistke; neimenovani sin, treća generacija, je vojni liječnik koji prati sukobe diljem globusa za vrijeme Hladnog rata tajno zastupajući sovjetske, a nakon pada SSSR-a ruske interese.
Nasilje i ludilo koje je doživila ruska zemlja je neopisivo. Nitko nije bio pošteđen, stradali su djeca, žene, starci. Stradali su ljudi iz svih slojeva društva, stradali su na najgroznije načine. Učinjeno zlo je bezvremensko, označilo je generacije i oblikovalo im sudbinu.
Tragično stoljeće i tragična zemlja su detaljno srcedrapajući opisani, brutalnost nije izbjegnuta već je izravan suputnik događaja te je na žalost ne manjka. Međutim, uza sve nemile događaje opisane su i ljubavi sve tri muškarca, što daje notu blagosti surovim pričama. Rekvijem za Istok je svojevrstan spomenik ljudima koji su preživjeli i sačuvali sebe i svoju ljudskost tokom tih nemilih vremena.
 

Poslužiti hladno - Joe Abercrombie

Joe Abercrombie, autor trilogije Prvi zakon (Krivnja oštrice, Nakon njihova vješanja, Posljednji argument kraljeva), počastio nas je svojevrsnim nastavkom koji uvodi nove likove u već znanu fantasy priču o ratovima među narodima Styrije, Unije, Sjevera... Odlika njegove trilogije, kao i nastavka, je surovost kojom je priča ispričana, te odsutnost junaka i pozitivnih likova: ovdje su svi negativci, u većoj ili manjoj mjeri. Priča bez predaha prati sudbinu Monze Murcatto, nekoć plaćenice vrhunskih ratnih vještina, a sada odmetnice uništena tijela, dok traži osvetu uzduž i popreko zaračenih zemalja. Kako bi postigla što želi ne preže ni od čega, te unajmljuje najgadnije i najčudnije odmetnike koje se može zamisliti: vrhunskog suptilnog trovača, krvavog ratnika Sjevera, psihopatskog robijaša... Galerija likova koji se susreću je iznimno šarolika, što jamči dobru akciju i niz nevjerojatnih prevrata. U Poslužiti  hladno se malo pomalo nadograđuju prijašnja saznanja o stvarnim vladarima svijeta, Gurkhulaca koji se služe magijom i Unijaca koje financira moćna bankarska kuća. No ipak puno toga ostaje otvoreno, te se obećaje razriješiti u još dvije knjige, The Heroes i Red Country, čiji se prijevod na hrvatski jezik još čeka... Poslužiti hladno je zabavna fantasy poslastica, čiji bi zezantski ton mogao zasmetati ljubiteljima klasičnog fantasyja, ali će čitatelje svakako fino ponijeti. Definitivno ju treba pročitati nakon trilogije Prvog zakona kako se ne bi propustile informacije bitne za daljnji razvoj događaja.
 

ponedjeljak, 7. srpnja 2014.

Broj dvjesto - Dylan Dog

Dylan Dog je moja dugogodišnja ljubav, strip mladosti kojem se periodički vraćam sa dozom sjete i nostalgije. Romantični Dylan, istraživač nočnih mora, je zasigurno jedan od fikcijskih ljubimaca ženske publike, kao i romantičara zaljubljenih u horor i fantasy. Kultni strip obiluje legendarnim detaljima, poput Dylanovog usklika "Judo plesaču!", upotrebe petog i pol čula, njegovog zakletog anti-alkoholizma, i vječnog prisutstva osebujnog Groucha koji je nepresušan izvor suludih viceva.
Broj dvjesto je jubilarno izdanje, uz Dok vas smrt ne rastavi jedini DYD u boji, koji se ne bavi nadnaravnim demonima već demonima koji su formirali Dylana, njegovo zanimanje i život onakvima kakve ih poznajemo.
Broj dvjesto u talijanskom izdanju (Il numero duecento) je jedan od prvih DYD s kojima sam se susrela, te sam obrnutim redom gradila moja saznanja o njemu. Broj dvjesto je tužan broj: tu se rasčlanjuje tragična obiteljska priča inspektora Blocha, koji je izgubio sina ovisnika. Sina, koji je očajnički želio očevu ljubav, koju je po njegovom mišljenju potpuno preuzeo Dylan. Saznajemo i otkud Dylanu
Groucho, te kako je počeo i prestao da pije,otkud mu famozna opravica koja se sastoji od crnog sakoa, crvene košulje i jeans pantalona, od kud mu legendarna maketa galije koju nikako da završi graditi, otkud mu bijela VW Buba... Uglavnom, gotovo sve zanimljivo o Dylanu tu biva objašnjeno!
Broj dvjesto je jedan od onih emotivnih brojeva, koji egzistira na enormnom gubitku i ljubavi, i definitivno je jedan od brojeva koji se ne zaboravljaju. Tu bih mogla ubrojati još neke epizode, kao što su Dugački pozdrav, Dok vas smrt ne rastavi... Naravno, ima čitav niz neponovljivih epizoda, koje bi mogla pročitati sto puta a da mi ne dosade, poput Skener, Mala smrt, Nojev let, Alfa i omega, Igra sa smrću, Konjanici vremena, Ponor, Granica, Tri puta nula i još mnoge druge...
DYD je strip idealan za sanjare svih uzrasta, koje se može shvatiti neobavezno ali i jako ozbiljno. Odlična je stvar što i dalje izlazi, pa se zagriženi fanovi mogu radovati redovnom osvježenju, dok se oportunisti imaju prilike kad god žele prepustiti čudnovatim zgodama našeg zgodnog detektiva noćnih mora :)



 

nedjelja, 6. srpnja 2014.

Sve teče - Vasilij Grosman

 
Sve teče Vasilija Grosmana je potresno svjedočanstvo života u SSSR-u nakon revolucije, tokom Staljinove diktature. Pisan 1963. godine, roman je u Sovjetskom savezu objavljen tek 1989.
Prati se povratak robijaša iz sibirskih gulaga, koji se vraća u rodni grad nakon što je većinu života proveo robijajući. U priči se alterniraju doživljaji robijaša sa doživljajima običnih stanovnika SSSR-a koji su imali nesreću da ih pomete totalitarističko ludilo te uništi njihove živote kao i živote njihovih bližnijih. Na taj način su prepričane najcrnije stranice Sovjetske povijesti XX. stoljeća: Holodomor, namjerno izazvana glad u Ukrajni koja je dovela do smrti milijuna ljudi tridesetih godina; sveprisutno potkazivanje za vrijeme Velike čistke koje je uništilo živote nebrojenih nevinih sovjetskih građana.
Ton pripovjedanja je mučan i dosiže svoju konačnost saznanjem koliku je bol izazvala politika koju se Staljinovo carstvo provodilo.
Sve teče je jedna od knjiga koje imaju trenutačan efekt na čitatelja, ostavljaju vas bez teksta i sa gorkim okusom u ustima. Jer ni fikcija koja obiluje sa najcrnijom stravom ne može doseći stravu koju je čovjek nanjeo svojem bližnjem, u ime domovine, države i vođe. Sve teče je obavezna literatura za svakoga zainteresiranog za XX. stoljeće.
Vasilij Grossman novinar i esejist koji je kao ratni reporter pratio Crvenu Armiju tokom Drugog svjetskog rata i svjedočio nekim od najstrašnijih prizora poput bitki za Moskvu, Staljingrad i Kursk i oslobođenja koncentracijskog logora Treblinka. Nakon rata njegovi radovi nisu bili publicirani jer su ocijenjeni kao antisovjetski, iako nije pao u nemilost vlasti.

ponedjeljak, 23. lipnja 2014.

Potraga za sokolom - Robert Lyndon

Potraga za sokolom je potpuni zgoditak u lutriji izabiranja ljetnog stiva. Poduzi pustolovni roman ce razveseliti svakog ljubitelja egzotike i avanture. Kazem egzotike, jer iako se radnja odvija u Evropi, zbiva se u 11. stoljecu, koje je nama modernim ljudima toliko daleko i nezamislivo strano.
Epsko putovanje preko cijele Evrope pocinje u Engleskoj, nastavlja se preko Islanda, Norveske, Rusije do Turske - sve u ondasnjem duhu i obliku. Sarolika druzina koja ukljucuje placenike, ucenjake, robove, princeve i jos kojekakve zivotopisne persone ima za cilj Carigrad, gdje se mora odnijeti otkupnina za jednog engleskog zarobljenika u obliku dva para bijelih lovackih sokola. S obzirom za obim putovanja svakakve zgode i nezgode su zagarantirane, koje pruzaju uvid u surovost zivota prije tisucu godina. Zivopisni opisi stranih zemalja i ondasnjih obicaja su me ekspresno prenjeli u svijet 11. stoljeca, cesto me ostavljajuci bez daha. Moram priznati da bi voljela malo cesce naletiti na stivo ovakvog kalibra, iako je mozda i dobro dozirano manjom ucestaloscu jer ga onda gustam od korica do korica. 
Autor Robert Lyndon se bavi sokolarstvom te je svoja iskustva iz prve ruke pretocio u svoj literarni uradak, sto se moze i primjetiti u kolicini paznje i nade koje su pruzene sokolici oko koje se vrti radnja. Pretpostavljam da cu rado posegnuti i za kojim drugim Lyndonovim uratkom, nadajuci se da je dobar koliko i Potraga za sokolom.


Vrsta - Guillermo Del Toro, Chuck Hogan

Nastavljam pobjednicki niz post-apokalipticnog stiva koje obozavam :) i eto primih se Vrste.
Pocetak knjige jako obecava, ima paralizirajuci efekt i ja sam se doslovno ledila od straha. Medutim, sve mi se to razvodnilo putem, te je ultraparanoicni efekt izostao do kraja knjige. Nije da je prica losa, vec sam u zadnje vrijeme citala i bolje, pa je to vjerojatno utjecalo na moj dojam. Vampiri su ovdje strasni, krvozderni i nasilni te im se ne moze lako pobijeci; imaju karakteristike klasicnog vampira i cak nesto od zombija, ali u njihovoj biologiji je bitan jedan bramstokerovski detalj -  inicijator cijele zaraze je drakulovski lik, svemoguc, nenadmudriv i neunistiv, ljudskih osobina koliko i cudovisnih. I u tom grmu lezi zec - taj old school lik mi nije bas legao. Za poznavaoce tematike ima tu i lestatovskih osobina, tako da je Vrsta neki mix svega sto se o vampirima vise manje zna (sa iznimkama naravno!).
Vrsta je prvotno pisana kao scenarij za tv seriju, medutim prije no sto se to realiziralo je pretvorena u knjizevnu trilogiju. Tv serija ce tek biti snimljena.
S obzirom da se radi o trilogiji, svrsetak prvog dijela obecava dobru akciju u nastavcima, no na mene ce ipak malo pricekati. Mozda sam jos uvijek previse pod dojmom Prijelaza (ciji zavrsni, treci dio jos cekam!!!), pa je vampirska letvica isuvise visoko postavljena da bi ju neka nova knjiga preskocila...

srijeda, 11. lipnja 2014.

Robokalipsa - Daniel H. Wilson

Na moje opce odusevljenje, evo jos jedne mracne apokalipse! Ovaj putje u pitanju Robokalipsa, pobuna strojeva protiv ljudi. Umjetna inteligencija Arhos nadmudri svoje tvorce i zavlada svim pametnim strojevima kojima se koristi covjecanstvo, od vojnih strojeva, inteligentnih automobila, kucnih pomagala, i nastaje potpuni kaos. S obzoirom da se ljudska vrsta masovno oslanja na inteligentne masine, ljudski rod je potpuno osuden na propast, i nakon Nultog sata koji oznacava trenutak pobune strojeva, pocinje rat protiv strojeva! Srecom, pojedinci koji se u trenu uspiju snaci utemeljiti ce bastione organiziranog otpora te prkositi toj prijetnji.
Robokalipsa je fantasticna prica, puna strasnih detalja i preokreta, koja izvrno opisuje nepokolelbjiv ljudski duh i teznju za sanlazenjem i spasenjem i u najgorim trenucima. Kao sto je Prijelaz vratio snagu u vampire i paralizirajuci strah od njih, zatim je Svjetski rat Z osvjezio staru temu zombija, Robokalipsa je osvjezavajuca i mahnita prica o pobuni ljudskih artefakata. Pisana u nizu svjedocenja, od izoliranih incidenata gdje su pomahnitali roboti napali ljude, pa do zadnje organizirane bitke protiv vrhovne umjetne inteligencije, Arhosa, prica nema ni trenutka predaha i freneticno drzi citatelja prikovanog za knjigu. Kraj i ljudska pobjeda su izvoljevani nadljudskim naporom, medutim, cini se da nisu konacni sto otvara put nastavku Robogenesis koji je izdan ove godine i kojeg cu se docepati na engleskom jeziku nadam se sto prije! Vro bitan detalj je da je Daniel H. Wilson po struci doktro robotike te da je njegova strucnost pridonjela strasnom ozracju kojom Robokalipsa obiluje :)

Dom gospodice Peregrine za cudnovatu djecu - Ransom Riggs

Neobicna knjiga puna cudnih slika je brzo privukla moju paznju te sam se s gustom bacila na citanje Doma gospodice Peregrine. Jacob Portman ima luckastog djeda, odnosno imao ga je dok on nije nastradao pod nerazjasnjenim i nasilnim okolnostima. Djed je Jacobu pricao cudne price te on medu njegovim stvarima nalazi na bunt starih cudnih fotografija. Ponukan radoznaloscu i potrebom da razjasni djedov zivot, on odlazi na put na otok na kojem je odrasao njegov djed nakon sto je kao dijete izbjegao iz nacisticke Njemacke. I tu se stvari kompliciraju, jer su djedove besmislice postale smislene, i Jacob nalazi djedov dom koji je sakriven u jednoj vremenskoj petlji, koja omogucava da njegovi neobicni i jedinstveni stanovnici sigurno zive.
Sam Jacob je u startu vrlo antipatican, medutim kako se radnja razvija tako i on pomalo sazrijeva.
Dom gospodice Peregrine je zabavna i zanimljiva knjiga, s obzirom da se cijela prica vrti oko fotografija koje su ilustrirane u njoj. Isto zato bi ju smjestila u zanr knjiga za mladez i tinejdzere.
Prijetnja koja prijeti cudnovatoj djeci ne jenjava krajem price te se ocekuje da se citava stvar nastavi u jos kojem nastavku, sto bi zasigurno moglo razveselti mlade citatelje.

Make room! Make room! - Harry Harrison

Malo old school SF-a uvijek dobro dode, taman da se podsjetimo gdje su nas stare generacije zamisljale i gdje se sada nalazimo. Make room! Make room! je klasicna prica o prenapucenom svijetu, pisana tamo daleke 60 i neke. U prenapucenom New Yorku zivot je na rubu izdrzljivosti: manjka hrane, vode i zivotnog prostora dok se vlada bavi polovicnim solucijama koje mogu pomoci covjecanstvu, kao sto je ocajnicko trosenje svih resursa, posebno mora za proizvodnju hrane i goriva (sea coal-a), i uranjeno umirovljavanje radno sposobnih stanovnika kako bi se oslobodila radna mjesta za druge. U moru nasilja koje policija ne moze ni sprijeciti ni rijesiti detektiva Andyja Ruscha zadesi zadatak da uhvati ubojicu lokalnog mocnika. Stvar nije jednostavna, te se on, uz iscrpljujuc posao i vezu sa ljubavnicom zrtve, tesko nosi sa neobecavajucom svakodnevnicom. 
Make room! Make room! nije prica freneticnog ritma i suludih prevrata koji krase moderne SF-ove, to je prica u kojoj svaka stranica odise sumornom atmosferom na ivici ocaja kojom je svijet buducnosti uronjen. Nema konkretnog finala - svijet ostaje onakav kakav jest, brzo i sigurno kaskajuci u svoju propast. Knjiga je ekranizirana u film Soylent Green koji ne prati originalnu radnju ali svejedno docarava rub propasti u kojoj se naslo covjecanstvo, sto i nije tesko zamisliti jer je mracna prognoza iz proslosti dobrim djelom postala realnost.

ponedjeljak, 9. lipnja 2014.

Kuća lutaka - Ka-Tzetnik 135633

Kuća lutaka je knjiga Yehiel De-Nura, koji se dugi niz godina skrivao pod pseudonimom Ka-Tzetnik 135633. Riječ je o doživljajima mlade židovske djevojke, koja biva deportirana iz geta u logor rada i radosti, gdje ju zadesi sudbina da bude dodijeljena odijelu radosti, u kojem se zatvorenice prisiljene ispunjavati seksualne želje nacisitčkih vojnika. Ima nekoliko teorija čiji su to doživljaji, te se pretpostavlja da su to doživljaji kojima je svjedočila Ka-Tzetnikova mlađa sestra.
Sam pseudonim, Ka-Tzetnik, ima dublje značenje, te dolazi od kratice KZ (ka-zet) od njemačke rijeci Konzentrazionslager - Koncentracioni logor, dok je broj 135633 broj koji je Yehiel De-Nuru dodijeljen u logoru. Yehiel De-Nur je kao svjedok sudjelovao u suđenju Adolfu Eichmannu, te se na suđenju onesvjestio nakon opisa logora smrti Auschwitza kao "planete pepela". Kasnije je objasnio sto mu se u tom trenu dogodilo: "Uplašio sam se samog sebe...Ja sam u stanju uraditi što je on uradio... Ja sam kao on."
Kuća lutaka je iznimno teška priča, o beznađu i o sustavnom uništavanju svake ljudskosti u žrtvama, ali i u vladajućoj kasti, te je nevjerojatno vizualizirati i zamisliti doba i okolinu u kojoj se odvija. Priča plovi kroz tjeskobu koja prati svakog lika, i dovodi do klimaksa u krajnjim dogadajima, jer nema spasenja i nema sretnog kraja ni za koga. Kao  ostale knjige koje svjedoce o Holokaustu, ostavlja gorak okus i puno pitanja na koja se ne nalazi odgovor: kako se to moglo dogoditi? Tko je to dopustio? Sto je to sa nama ljudima...

Čizme slobode - Ivan Glišić

Ivan Glišić je poznati lik alternativne scene na ex-Yu prostorima, i u uratku Čizme slobode nam prepričava svoje prijateljstvo sa jednom osebujnom personom: Ivicom Čuljkom aka Satanom Panonskim. Čizme slobode su unikatno svjedočanstvo čudne pojave koja se već spominjala u stripu Rdeči alarm - panku u Jugoslaviji. Onaj tko je imao prilike susresti i zavoljeti Satanovu umjetnost, posebno njegove pjesme, zna da se ovdje radi o jednom od najčudnijih i najneobičnijih likova koji su kročili našom underground (ali i popularnom) scenom. U Čizmama slobode saznaje se više o Satanovom životu, njegovoj viziji Pank Prisne Porodice i borbi sa sistemom koji ga je zatvorio i proglasio ludim. Satan je poetičan i riječit, te njegovi crteži krase ovo jedinstveno izdanje.
Iz današnje perspektive neke stvari se čine nevjerojatnima, poput otežane komunikacije (nema svatko telefon!) ali i količine agresive koja se manifestira bilo u obliku organa reda ili lokalnih siledžija.
Ovo je odlična pouka iz alternativne kulture za svakoga tko zazire od mainstreama i svakodnevno serviranog smeća! Ipak, za bolje razumijevanje cijele stvari je preporučljivo biti fan Satana, jer priča nije niti malo normalna!

nedjelja, 8. lipnja 2014.

Sindikat Jidiskih policajaca - Michael Chabon

U alternativnoj povijesti je Aljaska pretvorena u zidovsku koloniju uoci Drugog svjetskog rata, te su izbjegli Zidovi nastanili tu negostoljubivu zemlju i osnovali Savezni okrug Sitka. Medutim, Sitka treba biti vracena Aljasci nakon 60 godina, i u metezu koji se stvara pri isteku tog vremena se policajac Meyer Landsman lovi u kostac sa ubojstvom koje nitko ne zeli da bude istrazeno i rijeseno. 
Sindikt Jidiskih policajaca je tmuran, sarkastican roman, odlicno portretiranih likova i ledenog, sivog okruzenja koje kao da struji kroz stranice. Bogatstvo osebujnih likova i osobna nesreca policajca Meyera Landsmana asociraju na Breslauske uratke Krajewskog, dok jidis kultura kojom je roman natopljen, daje toplu zivost nesretnoj situaciji u kojoj se jedan narod nasao na rubu polarne kape, a tjeraju ga cak i od tamo. Nesretni se nasao u okruzenju nesretnog, te se za teritorij i opstanak mora takmiciti i sa lokalnim Indijancima, koje se postuje ali se s njima ne mijesa. Zakulisne igre moci koje se odigravaju u pozadini jednog naizgled obicnog ubojstva mogu se mjeriti sa bilo kojom boljom teorijom zavjere koj jamci da nista nije onako kako izgleda.
Sindikat Jidiskih policajaca je vrlo dinamicna knjiga koja moze oduseviti ljubitelje bilo SF-a ili povijesnih romana!

ponedjeljak, 2. lipnja 2014.

Kovceg - Sergej Dovlatov

Sergej Dovlatov je ruski pisac koji je poput mnogih emigrirao iz tadasnjeg Sovjetskog Saveza, te je sve sto je smio iznijeti iz zemlje spakirao u jedan kovceg, koji nakon dolaska u Ameriku nije uopce otvarao. Dok ga nakon nekoliko godina nije otkrio njegov mali sin,  i Dovlatova pri pogledu na stvari naviru sjecanja. Svaka stvar ima svoju urnebesnu pricu, medutim u nevjerojatnom sustavu kao sto je bio USSR te nevjerojatne price i nevolje su najnormalnija stvar.
Kroz pripovjesti o tome kako je dosao do tih stvari Dovlatov porteretira Rusiju 60-ih godina, rezim koji je malo popustio dekadu nakon Staljinove smrti, ruski mentalitet i potpuni kaos u kojem se odvija svakodnevni zivot malog covjeka. Dogadaji djeluju potpuno suludo, te se duh vremena i apsurd sustava ocitavaju u svakoj anegdoti. 
Dovlatovov neusiljeni karakter, nemogucnost slizavanja sa sustavom i njegov ponos us doveli do izbacivanja iz Novinarskog drustva, te i kasnije do njegove emigracije iz zemlje. U Americi je tokom dvanaest godina izdao isto toliko knjiga. Kovceg je povijesno svjedocenje o jednom cudnom vremenu i velikoj ljudskoj zabludi i gresci, kojoj se iz danasnje perspektive mozemo cudom cuditi.

Svjetski rat Z - Max Brooks

Opcenito nisam fan zombi apokalipse te sam sklonija vjerovati u neuklearne katastrofe, cak i pojavu vampira (poput onih u Croninovom Prijelazu) i slicne tematike sudnjega dana, medutim Svjetski rat Z me potpuno odusevio. Covjecanstvo je dovedeno na ivicu postojanja radi virusa radi kojeg ljudi umru i zatim ponovo ozive te love i ubijaju preostale zive ljude. I sve to ispricano u nizu svjedocanstva svjedoka koji su na razlicit nacin dozivjeli cijelu tu pricu. Cisti i apsolutni uzas. Nema spasa - odnosno spas je toliko nevjerojatno nemoguc da citajuci svjedocanstva, iako znate da prica ima neki polu-happy end, jednostavno ne vjerujete kako se to dogodilo...
Kao i svakoj postapokalipticnoj prici, ocaravajuce su vizije razvoja (ili nazadovanja!) covjecanstva, odnosno solucije kojima si je svaka sredina pomogla da stane na noge i svede najezdu zivih mrtvaca pod kontrolu. Neke nacije su unistene nuklearnim ratom, dok su druge spasene politikom izolacionizma ili vjerskog fundamentalizma.
Svjetski rat Z je dozivio ekranizaciju 2013. godine te je na IMdb-u ocijenjen sa 7,1: namjeravam ga pogledati jer me zivo zanima kako su price vise potpuno razlicitih ljudi sklepane u jednu ekraniziranu cijelinu.
Ukratko, citajte Svjetski rat Z i strepite!

Anna u haljini od krvi - Kendare Blake

U recentnoj poplavi tinejdzerskih dark serijala, cija se tematika krece vecinom oko byronovskih vampira, specijalnih odjela koji se bore sa zlom i inim junacima, naletijela sam na Annu u haljini od krvi. Nisam nista ocekivala, pa me na taj nacin ova knjiga oraspolozila i zabavila. Anna u haljini od krvi je roman za mladez, tinejdzere a mozda i one mlade od njih. Glavni lik, Cas, je lovac na duhove koji nakon smrti opsjedaju svijet te su nasilni prema ljudima, i njegov zadnji zadatak djeluje jako izazovno: rijesiti se duha djevojke Anne, koja zadnjih pedesetak godina opsjeda judnu kucu i ubija svakoga tko se usudi krociti u nju. I uza svo to nasilje ne fali romanse, pa je neizbjezno da se Cas na neki specifican i svojstven nacin zaljubi u Annu, cime ugrozava svoje poslanje i svoj zivot, kao i zivot novostecenih drugova.
Anna u haljini od krvi je solidna tinejdzerska horror kreacija, sa zanimljivom radnjom, skroz u trendu i duhu naseg vremena. Glavni lik me svojom smirenoscu i melankonijom podsjeca na Koontzovog Cudnog Thomasa, sto samoj prici daje pozitivnu vibru i notu dobrote. Nekoga malo mladeg od mene bi Anna mogla lijepo razveseliti :)

srijeda, 14. svibnja 2014.

Čudesno putovanje Pomponija Flata - Eduardo Mendoza


Uvijek volim pročitati dobar povijesni roman, a posebno me raduje ako se iznenadim tamo gdje najmanje očekujem. E pa, Čudesno putovanje Pomponija Flata je jedan od takvih romana. Pomponije Flat je rimljanin, učenjak koji diljem carstva proučava navodne ljekovitosti rijeka i raznih voda. Jedno od takvih putovanja ga odvede u Galileju, gdje u jednom malom mjestašcu dobije zadatak od jednog dječaka, Isusa, da mu pomogne u istrazi,  s obzirom da je dječakov otac, Josip, osuđen na smrt zbog ubojstva. Pomponije Flat se koristi svojim znanjem i logikom kako bi dječakova oca oslobodio optužbi, te se putem susreće sa čitavim nizom povijesnih likova čija je priča jedna od najpoznatijih na svijetu, i koji su glavni likovi jedne  od najvećih religija - kršćanstva. Pomponijeva istraga dovodi do urnebesnih situacija i preobrata, te njegov trud izrodi plodom i Josip biva oslobođen svih optužbi.
Eduardo Mendoza savršeno barata sa povijesnim činjenicama u koje je utkana njegova fikcija, te na duhovit način prenosi atmosferu vremena, koja, iako je prošlo oko dve tisuće godina, začuđujuće liče na sadašnjicu. Čudesno putovanje je zabavan roman i brzinsa lekcija iz povijesti koja će čitatelja nasmijati i ponečem naučiti.

Sanduk prezrelog manga - Mohammed Hanif


Sanduk prezrelog manga je predstavljen kao roman pisan u maniri Kvake 22, britko i podrugljivo, preispitivački prema vojnom sustavu i svakoj vlasti. I to je živa istina - Sanduk prezrelog manga je definitivno punopravni nasljednik bezvremenske i jedinstvene Hellerove Kvake 22.
Radnja se odvija u Pakistanu 1988. godine, dok u susjednom Afganistanu plamti rat, sovjetska agresija je u punom jeku, radikalni mudžahedini preuzimaju vlast, a Pakistan, Amerika i ostale zainteresirane strane pletu svoje spletke. Zakulisne igre moći dovedu do navodnog samoubojstva pukovnika Shigrija, oca glavnog lika Alija Shigrija. Ali istražuje što se zapravo dogodilo te ga njegova uvjerenja i potraga dovedu do najzaštićenijih djelova pakistanskog sustava i države. Želja za moći neizostavno dovodi do paranoje kako bi se ta moć zadržala i obranila, te neizbježno dovodi do nevjerojatnog kolapsa.
Sanduk prezrelog manga je pravo iznenađenje, osvježavajuć roman koji se sprda sa sustavom i ismijava svaku želju za vlasti.
Interesantno je da je Mohammed Hanif pravi insajder, naime služio je profesionalno kao pilot u pakistanskom zrakoplovstvu, te nam životopisnu priču može ispričati iz prve ruke.


srijeda, 30. travnja 2014.

Terapija - Sebastian Fitzek


Terapija Sebastiana Fitzeka je klaustrofobičan psihološki triler, koji čitatelja od prve stranice usisava u vrtlog ludila koji je zahvatio glavni lik, oca nestale djevojčice. Otac već četiri godine bezuspješno pokušava riješiti nestanak svoje kćeri, međutim, što se više trudi, to se stvari više kompliciraju te on  klizi u ralje ludila.
Kod prepričavanja onoga što se dogodilo, čitatelj može posumnjati da stvari nisu onakve kakvima se čine te da neka objašnjenja koja se nude nemaju apsolutno nikakve logike, što tjera na intenzivno mozganje i analiziranje onoga što se događa.
Riješenje je totalno neočekivano, nevjerojatno i jako nasilno, jer su djevojčici svjesno ili nesvjesno najviše naudili njeni roditelji. Ta solucija je zastrašujuća i pomalo ekstravagantna, ali vjerodostojna, iako mi se i nije pretjerano svidjela. Unatoč tome, do samog kraja se zapravo nezna što se zbilo i kako će sve završiti, što čitatelja tjera da drži dah i razmišlja!

Klub nepopravljivih optimista - Jean Michel Guenassia

Klub nepopravljivih optimista je knjiga koja je značajna na više razina. To je roman generacije, ujedno i svevremenska priča političkih emigranata. Priča se odvija u Parizu šezdesetih godina, Hladni rat je u punom jeku, također i Alžirski rat za nezavisnost, te se u tom dramatičnom okruženju susretnu likovi iz potpuno različitih svjetova i generacija. U glavnoj ulozi se nalazi gimnazijalac Michel, koji muku muči sa svojom obitelji, ljubavi, prijateljima i matematikom. No Michel nije običan mladić jer slobodno vrijeme provodi igrajući šah sa izbjeglicama Istočnog bloka, odnosno prebjega s one strane Željezne zavjese, koji dolaze iz šarolikih komunističkih zemalja. Svi oni imaju svoje tužne i nevjerojatne priče, razloge bijega iz rodnih zemalja, i obitelji koje su ostavili za sobom. Također, snalaze se kako umiju i znaju, najčešće ne obavljajući posao za koji su kvalificirani već radeći potplaćeno i na crno.  Ono što ih spaja je da su svi nepopravljivi optimisti, te je po tome nazvan njihov neslužbeni šahovski klub. Klub nepopravljivih optimista je stanje duha, ona snaga koja čovjeka koji je izgubio sve i nema ništa osim golog života tjera naprijed da se bori i snalazi, ne predajući se.
Klub nepopravljivih optimista je svjedočanstvo jednog zanosnog vremena, te čitatelju daje mogućnost da zaviri u svijet od prije pedesetak godina, svijet nemoguće podijeljen a opet u punom zamahu.

Mjesto za ubijanje - Tess Gerritsen


Tess Gerritsen je napisala knjigu koja me na trenutke smrzavala od straha, te čak natjerala da ju pustim da malko ˝odleži˝. Potpuno crn i katastrofalan početak priče ne ostavlja nade da će radnja krenuti u spasonosnom smjeru, a količina loših događaja se samo akumulira sa daljnjim čitanjem. Mjesto za ubijanje je zastrašujuć krimić koji upliće više zastrašujućih pojava u jedan prestrašan miks. Masovna grobnica, poligamne sekte, korumpirane strukture i nesavjesno odlaganje toksičnog otpada su elementi koji se pojavljuju i priči daju zlokoban ton.
Na početku same priče nije baš jasno da li se radi o horor priči s elementima nadnaravnoga, jer se nesretni događaji mogu interpretirati i na takav način. Kako se radnj razvija postaje jasno da je riječ o itekako ovozemaljskim pojavama, što u biti čini stvar još gorom!
Mjesto za ubijanje je knjiga koja se ne ispušta lako iz ruku te garantira čitanje do kasno u noć!

Ja sam glasnik - Markus Zusak


Australski pisac Markus Zusak, poznat po prekrasnoj Kradljivici knjiga, počastio nas je još jednom prekrasnom pričom. Ja sam glasnik je knjiga koja se postepeno mijenja sa razvijanjem radnje, te čitatelju polako ali sigurno zarobi srce.
Ed Kennedy je maloljetni taksist okružen prijateljima koje se jedva tako može i nazvati, majkom koja ga ne voli i starim ne baš mirišljavim psom Vratarom. Ed je poprilično beznadan lik, potpuno zaljubljen u prijateljicu, bez velikih ambicija, u životu koji ga je već zarobio sa svojom monotonijom i ispraznošću. Međutim, nakon junačkog prekida pljačke banke, život mu se mijenja jer počinje dobivati čudne zadatke od nepoznatog autora, koji upletenim ljudima i mijenjaju živote, a Eda ispunjavaju i donose mu životni smisao. Što se zapravo zbiva se ne otkriva do samoga kraja, a Edova transformacija iz jako emotivnog ali pasivnog mladića u aktivnog sudionika i dobročinitelja je fantastična. Likovi koji na početku djeluju antipatično i nesređeno, sa razvijanjem radnje otkrivaju zašto su na površini takvi, a iza kulise ranjivi i krhki.
Markus Zusak i u ovom slučaju očarava i oduševljava, te je Ja sam glasnik knjiga koje ćete se sjećati dugo nakon što ju pročitate, kao i Kradljivice knjiga.

četvrtak, 24. travnja 2014.

Poljubac oštrice - Daniel Polansky

Poljubac oštrice je moj zadnji fantasy favorit - mana je ta što ne postoji nastavak koji razvija dalje priču. Iskreno, bila sam malo skeptična te sam oduljila sa posudbom Poljupca oštrice, međutim ono što ova knjiga nudi je grozničava priča koja se odvija u nasilnom, multikulturalnom, pomalo starinskom gradu Rigusu, u Gradu sijena. Krimi roman u sprezi sa fantasyjem vodi čitatelja u svijet protkan magijom, u kojem glani lik, Warden, pokušava naći ubojicu djece. On je  nekada bio vrhunski agent dok se sada vješto bavi kriminalom, i to dilanjem droge.
Iako se po strukturi i radnji potpuno razlikuje od romana Joe Abercrombiea, ono što je zajedničko njemu i Polanskyju je pojava svojevrsnih antijunaka, spasioca čije su ruke umočene u krv do lakata, koji na neki način iskupljenje za svoje zločine nalaze (ili ne nalaze) u ponekim dobrim djelima koje učine. Čak štoviše, činjenica da Warden dobar dio knjige bježi, podsjeća malko i na Kardinala Changa iz Staklenih knjiga kradljivaca snova.
Složena sredina, društvo i povijest daju opciju za još mnogo spisateljskih manevara koji bi mogli izroditi sa još zanimljivih avantura.
U svakom slučaju, Poljubac oštrice je intrigantna knjiga koja čitatelja obuzme, i jedino što može reći na kraju je: hoću još!