ponedjeljak, 24. veljače 2014.

Laika - Nick Abadzis

Pročitala sam mnogu stripova, i volim jako različite stilove i teme. Zato moram odlučno ustvrditi da je Laika moj apsolutni favorit. Puno me stripova  opčinilo, ima onih u kojima bi unedogled proučavala jednu sliku, koja bi svaki put budila snažne emocije, i te znam i dan danas na pamet. Laika je strip koji me natjerao da plačem od početka do kraja, i to svaki put kad bi ga iznova išla čitati.
Laika je poznati povijesni lik, jedan od prvih pasa u svemiru, točnije prvo živo biće u koje je napravilo potpunu orbitu oko Zemje 1957. godine u satelitu Sputnik 2. Pedesete su godine svemirske utrke i Hladnoga rata, kad se Amerika i SSSR sučeljavaju u svemirskim postignućima, te čine velike napore kako bi pretekli jedan drugoga. Jedan od prvih koraka osvajanja svemirskih prostranstva je slanje živog bića u orbitu. Testne životinje u SSSR-u su bile uglavnom psi lutalice, uhvaćeni na ulicama Moskve i specijalno trenirani i obučeni za svemirsku utrku. I na takav način započinje priča naše Laike, psa koji je napušten na moskovskim ulicama, te je igrom slučaja završio kao perjanica i ponos sovjetskih svemirskih postignuća. Velika želja sovjeta da preteknu amerikance, dovela je i do prijelomnog detalja priče: Sputnik 2 nije bio 
stvoren da se vrati na Zemlju, inžinjeri koji su radili na projektu nisu imali dovoljno vremena da osmisle sustav koji bi omogućio povratak, te je na taj način Laiki unaprijed potpisana smrtna presuda.
Nick Abadzis majstorski dočarava duh vremena, strah koji unosi sovjetska diktatura i velebnost samog svemirskog programa.
Likovi su životopisni i teško se nose sa svojim životnim pričama i situacijom u kojoj su se našli. Tu su glavni inžinjer Korolev, čovjek koji je preživio internaciju u sibirskom gulagu, i čija će ambicija i želja da zboravi svoju prošlost ostvariti ciljeve svemirskog programa; zatim emotivni inžinjer Gazenko iz Instituta Zrakoplovne Medicine; dog handlerica Yelena, zadužena za dobrobit svemirsih psića i mnogi drugi. Lansiranje se vrši 3. studenog 1957. sa lansirnog kompleksa u Tyura Tamu, i cijeli svijet ima pogled uperen u nebo kako bi vidio prolazak Sputnika.
1998. godine je inžinjer Gazenko ustvrdio: ˝Rad sa životinjama je izvor patnje za ljude. Ponašamo se prema njima kao da su bebe koje ne mogu govoriti. Kako vrijeme prolazi, meni je sve više žao. Nismo to trebali učiniti. Nismo naučili dovoljno od te misije da bi smrt psa bila opravdana˝.
Za više informacija o nasttajanju stripa i o njegovom autoru posjetite http://www.nickabadzis.com/laika/


petak, 21. veljače 2014.

Pride of Baghdad - Brian K. Vaughan & Niko Henrichon

Pride of Baghdad je strip inspiriran istinitom tragičnom događaju koji se desio prilikom Američke invazije na Irak. 2003. godine, prilikom jednog bombardiranja, iz bagdadskog zološkog vrta pobjegne čopor lavova, koji se bore za život na razorenim bagdadskim ulicama. Lavovi su cijeli život proveli u zatočeništvu, i neznaju što ih očekuje iza zoloških zidina. A očekuje ih samo razaranje onoga što je nekad bio prijestolnica kulture i velebni grad. Čopor je malen i šarolik, tu se nalaze mladunac Ali, njegova majka Noor, mužjak Zill i stara lavica Safa. Tokom svoje kratke slobode susreću  još životinja koje jerat zatekao: kornjaču, konje, medvjeda, bezubog zatočenog lava, a mladunac Ali sve to doživljava kao veliku avanturu. Na žalost, na kraju susreću onoga koji nema neprijatelja, a vlada svim ostalim vrstama - čovjeka.
Pride of Baghdad je dirljiva priča za koju od prve stranice znate da ne može lijepo završiti. Autori prikaziju neizmjernu devastaciju uzrokovanu ˝donošenjem˝ slobode, i postavljaju filozofsko svevremensko pitanje, što znači uistinu biti slobodan. Antropomorfni likovi emotivno proživljavaju događaje, te je Pride of Baghdad ujedno priča o hrabrosti i altruizmu.

Omiljeni lik: mladunac Ali, koji dječje i nevino gleda na svijet

La mano - Henning Mankell

Henning Mankell je autor serije krmi romana o inspektoru Wallanderu, srednjovječnom policajcu švedskog grada Ystada. Wallander je udovac, živi sa kćerkom koja također radi u policiji, te ga muče klasične boljke srednje dobi. Unatoč tome, namjerava srediti svoj život, i korak ka tomu je kupnja kuće sa dvorištem i nabavka psa. Njegov ukus je specifičan a budžet limitiran, pa ima poteškoća u pronalaženju odgovarajuće kuće. Sve dok mu kolega ne ponudi ta pogleda kuću njegovog rođaka, jer smatra da bi ona bila baš taman za njega. Međutim, tokom vizite, Wallanderova podsvijest registrira jedan neuobičajeni detalj, i nakon malo mozganja on shvaća da je vidio kostur ljudske ruke u vrtu. U tom trenu počinje potraga i kopanje po prošlosti Ystada i njegovih stanovnika, i ono što se čini poput traženja igle u plastu sijena će na kraju uroditi iznenađujućim plodovima. 
La mano je dobar krimić, a pretpostavljam da je još bolji ako ste čitali još avantura inspektora Wallandera. Skandinavska kriminalistika je iznimno popularna zadnjih godina, i to s dobrim razlogom. Ukoliko ste željni dobre istrage bez uplitanja specijalnih timova i suludih efekata, priče o inspektoru Wallanderu su pravo štivo.

Omiljeni dio: inspektor Wallander zapne za grablje. Ili to i nisu grablje?

Silos - Hugh Howey

Volim, volim, volim! Još jedna svježa i zanimljiva vizija postapokalipse! Ovaj put je zemlja toliko kontaminirana i uništena da je život na njenoj površini nemoguć. Čovječanstvo, odnosno ono što je od njega ostalo, živi u podzemnom silosu, čiji gornji dio viri na površinu. Cijela je zajednica strogo ustrojena, poput košnice - postoje informatičari, mehaničari, bolničari, farmeri, te svaki odijel zauzima točno određene katove  silosa. Kazna za najteže prijestupe je izgon iz silosa na površinu - gdje čeka sigurna smrt. Ipak, postoje ljudi koji su samovoljno htjeli izaći. 
U svijetu koji podliježe nizu pravila se uvijek nađe neki sumnjičavi individualac koji krene postavljati nezgodna pitanja, koja neizbježno pokrenu lavinu događaja koji situaciju preokrenu naopačke. A što je čudno, čini se da se pobune takve vrste odigravaju u sličnim vremenskim razmacima. Ovog puta će se naši junaci snaći i doći do strahovitog otkrića - nisu sami! Postoji još više silosa, ali ne znaju ništa jedni o drugima, čak ni razlog zašto se civilizacija sklonila u silose.po
Zastrašujuće je da uništenje ovoga svijeta nije slučajan čin ili splet nesretnih okolnosti kao što se to inače događa, već namjeran potez, neka vrsta katarze i čišćenja planete, a dio čovječanstva koji je smatran vrijednim očuvanja sklonjen je u silose.
Vizija budućnosti koju nam pruža Silos će oduševiti svakog fana apokalipse, a ono što je još uzbudljivije jest da je to samo dio priče koja je pisana u nastavcima na Amazonu. Nastavci su pisani dalje i dalje na inzistiranje čitatelja, te se nadam da će biti izdani i oni koje nije sabralo hrvatsko izdanje Silosa.

Omiljeni dio: otkrivanje vanjskog svijeta, i činjenice da nisu sami!

četvrtak, 20. veljače 2014.

Nužne laži - Diane Chamberlain

Nužne laži su emotivna priča o manje poznatoj Americi 60ih, njenoj tužnoj socijalnoj slici i još tužnijem socijalnom programu. Slika Američkog ruralnog Juga je sumorna i beznadna, a društvo raslojeno i kompleksno.
Na farmi duhana u Sjevernoj Karolini živi mala obitelj, baka sa dvije unuke i praunukom, u kojoj je najodgovornija petnaestogodišnja Ivy. Ivy je još uvijek djevojčica, i njena nada u razriješenje problema bolno odjekuje kroz cijelu priču. Na žalost, njena je obitelj socijalni slučaj, a Sjeverna Karolina je jedna od Američkih država koje su u 20. stoljeću prakticirale eugeniku. Eugenički program - zvuči zlokobno - jer i jest. Eugenika je program poboljšanja ljudske vrste, putem sterilizacije onih koji na neki način kvare idealnu sliku ljudskog roda - mentalno bolesnih, zaostalih, a na kraju i socijalnih slučajeva. U Sjevernoj Karolini je taj program funkcionirao od 30ih do 70ih godina, te je odluku o sterilizaciji socijalnih slučaja imao socijalni radnik. Ne zvuči li kao velika moralna odgovornost? Igranje boga? Podložno manipulacijama? Jako podložno manipulacijama? Prestrašno.
Procjenjuje se da je na taj način u Sjevernoj Karolini sterilizirano oko 7500 ljudi. 2002. godine se guverner te države javno ispričao žrtvama programa te je osnovana zaklada za pomoć preživjelima. 

Omiljeni dio: Ivyno maštanje o životu u Kaliforniji

Kis - Tatjana Tolstoj

Kis Tatjane Tolstoj je čudna distopijsko - postapokaliptična priča. Na mjestu gdje je nekad stajala Moskva, sada, nakon dvjestotinjak godina stoji Fjodor Kuzmičks. Nuklearna katastrofa je izbrisala svijet 21. stoljeća, i u Fjodoru Kužmičksu živi narod koji se prilagodio novim uvjetima. 
Kako i biva nakon nuklearne katastrofe, postoje mutacije, takozvane ˝posljedice˝, a ljudi se služe ˝izrodima˝, odnosno jako mutiranim ljudima, kao marvom. Nekima je posljedica dugačak život, i oni se nazivaju ˝prijašnji˝, a to su oni koji su živjeli i prije vremena nuklearne katastrofe.
A kakav je narod? Neuk, plitak, praznovjeran, zavidan i nasilan. Veseli se tuđoj nesreći, plače na svoju. Izgleda da je budućnost izvukla iz čovjeka ono najgore - glupost.
Roman je pisan u narodnom tonu, slijedi tok misli jednog od stanovnika nekadašnje Moskve, pisara Benedikta, i prati njegovu evoluciju iz običnog neukog stanovnika, u nekoga tko žeđa za informacijama. Na žalost, njegova potraga za znanjem je konfuzna te se ne može baš dobro sporazumjeti sa prijašnjima koji bi mu bili u stanju ponuditi odgovore na neka pitanja.
Kis je svevremenska priča, nakon jednog tiranina i njegove samovolje na pozornicu stupa drugi te se stvari mijenjajući u biti ostaju iste. 

Omiljeni lik:  Benedikt, postaje simpatičan kad počne čitati, a ogotovo kad nema više što za čitati. Potpuno ga razumijem!

Inferno - Dan Brown

Novi uradak Dana Browna, autora popularnog Da Vincijevog koda, neće iznevjeriti brojne Brownove fanove.
Brown nam prema njegovom iskušanom receptu nudi dinamičnu priču koja nema predaha, a obiluje ogromnom dozom informacija o povijesti umjetnosti.
Ovoga puta se radnja odvija u tri grada poznata po svojoj bogatoj, usudila bih se reći neizmjernoj kulturi: Firenci, Veneciji i Istanbulu. Naš poznati junak, Robert Langdon, juri bez stanke iz jednog u drugi pokušavajući spasiti svijet od prijetnje zarazom. Brown nas stranicu za stranicom majstorski vodi kroz bogatu književnost i arhitekturu tih gradova, učeći nas o detaljima koje nebi pročitali u nekom običnom turističkom vodiču.
Roman nosi naslov prvog dijela jednog od najznačajnijih književnih djela u povijesti - Danteove Božanstvene komedije, koja već stotinama godina očarava čitatelje svojim slikovitim opisima pakla, čistilišta i raja. 
Moram priznati da nisam veliki ljubitelj Browna, možda jer mi Robert Langdon ide pomalo na živce sa svojim sveznajućim šminkerskim stavom. Osim Langdona, cijela knjiga mi odiše tom šminkom - npr. u Istanbulu Langdon sasvim slučajno uleti liku u Bentleyu - ali to ne umanjuje vrijednost ove knjige.
Pri čitanju dijelova koji se odigravaju u Veneciji, u kojoj sam više puta bila, ulovila me velika želja da ponovo posjetima taj grad. Isto vrijedi i za Firencu i Istanbul, koje nisam nikad posjetila - morati ću ih ubaciti među destinacije koje bih rado vidjela u skorije vrijeme!

Omiljeni dio: Opis Venecije - grandiozna je!

srijeda, 19. veljače 2014.

Soba - Emma Donoghue

Postoje knjige koje ostave gorak okus nakon čitanja. Postoje i one koje uz to i bole, i što više čitatelj razmišlja, to je ta bol izraženija. Soba je jedna od tih knjiga.
Početak je iznenađujuć, i treba vremena da čitatelj shvati gdje se to upleo, ali kad dođe do saznanja - paf! - ono je poput šamara. U Sobi živi petogodišnji dječak Jake sa svojom Mamom. Njih dvoje svkodnevno rade čudnovate aktivnosti kako bi im vrijeme prošlo, a Jake vjeruje da je jedina stvarnost Soba, te da je sve što vidi na Televiziji izmišljeno. Kako su dospjeli u Sobu? Što je uopće ta Soba? I da li i kako će izaći iz nje? 
Soba je na neki način knjiga odrstanja, jer je velik dio priče ispričan kroz Jakeove oči, a dječje oči su sjajan prozor u svijet. Dječja glavica na poseban način razmišlja i nosi se sa problemima, a Jake to radi vrlo hrabro i optimistično.
Jakeova mama je zatočenik, a Jake se rodio tokom zatočeništva. Jake je slamka spasa koja mamu čuva od ludila i odustajanja od života, a majčinska ljubav, koja je jedna jedina, ponukati će mamu na golemu hrabrost kako bi ona i Jake pobijegli iz njihovog zatvora.
Nakon Sobe ne možete a da ne zastanete i sjetite se slučajeva ropstva koji su otkriveni u Europi u zadnjih nekoliko godina. I time je Soba još strašnija, jer postoje ljudi koji takvu ili još goru stvarnost doživljavaju danas.

Kao što je najavljeno, Soba se čita u jednom dahu.

Omiljeni lik: Jake, tako je malen, a tako hrabar - ne možete a da se ne zaljubite u njega!

Gospodarica smrti - Ariana Franklin

Za sve ljubitelje povijsnog krimića Gospodarica smrti je prava stvar. 
Srednji vijek oživljen u potpunosti, sa svojim tradicijama, predrasudama, neukosti ali i progresivnom znanosti. Naš glavni lik je žena, Adelia Aguilar, što od početka čini stvari složenima, zatim, ta je žena vrhunski doktor, ali to kakav - gospodar smrti, odnosno forenzičar! 
Stravične zločine,  ubojstva djece, riješava uz pomoć jednog Židova i jednog Saracena, koji su zajedno s našom gospodaricom smrti, u Englesku doputovali skroz iz talijanskog Salerna. A po čijem nalogu su dospijeli tamo? Po nalogu jedne vrlo posebne osobe!
U vremenu gdje praznovjerje caruje a razum se sitnim koracima bori da dođe do izražaja, inteligencija običnog puka također pomaže da se riješe zagonetke. Među običnim građanima, koliko god oni zaostali bili, ima onih koji su u stanju logičnom prosudbom doprinjeti riješavanju misterija. 
Slika vremena je detaljno razrađena, doznaje se o intenzivnom sukobu Crkve i kralja, križarskim pohodima, situaciji Židova u Europi i Engleskoj, te je na taj način ovo štivo zanimljiva povijesna lekcija. Gospodaricu smrti vrijedi pročitati i guštati od prve do zadnje stranice. 
S ozirom da je ova knjiga najavljena kao prvi slučaj srednjevjekovne forenzičarke Adelie Aguliar, jedva čekam da se domognem i ostalih slučajeva. Krimi romani u serijama su posebno zabavni zbog posebnog odnosa koji čitatelj stvara sa likovima, imajući zajedničku povijest koja se produžuje i produbljuje sa svakim sljedećim nastavkom.

Omiljeni lik: dječak Ulf, jer je bistar i brz!

utorak, 18. veljače 2014.

Prijelaz - Justin Cronin

Prijelaz, otkud krenuti... E pa, Prijelaz je definitivno moj postapokaliptični favorit!
U moru postapokalipse koju sam čitala u zadnje vrijeme, Prijelaz me se posebno dojmio. Možda je to radi životopisnih likova u koje se odmah zaljubite, ili radi strašne vizije budućnosti, ali Prijelaz budi emocije.
Medicinsko testiranje novootkrivenog virusa dovede čovječanstvo na rub postojanja. Jedno stoljeće kasnije, ono što je od čovječanstva ostalo nosi se sa životom najbolje što zna. A takav život nije nikako jednostavan, naprotiv - i upravo zato se moraju dogoditi zgode i nezgode koje će još više zakomplicirati stvar. SAD je pust, a naši junaci u maloj oazi života koja odolijeva zadnjih sto godina neznaju jesu li sami ili je još netko ostao živ. I upravo će to na svojem dugom putovanju punom opasnosti otkriti. A ono što im donosi budućnost je naprosto nevjerojatno - pustoš je sveprisutna i minuciozno opisana, a opasnost vreba non-stop.
Posljednja Kolonija, naselje u Kaliforniji iz kojeg kreće odiseja naših junaka se od opasnosti brani zidom visokim 20 metara osvijeetljenim sa 12 reflektora. Struja se dobiva iz vjetroelektrane, ali akumulatori ne mogu trajati viječno, i to odgovorni inžinjer zna....
Prijelaz je masivna knjiga, u kojoj svepopularni vampiri dobivaju novo, grabežljivo i nasilno obličje. Likovi sa kojima se susrećemo nas u potpunosti obuzmu, i nemoguće je ne osjećati strah, paniku i nadu sa njima.

Prijelaz je prva od tri knjige, od kojih je druga Dvanaestorica, prevedena i izdana u Hrvatskoj, dok se treća piše ove godine...a ja ju ne mogu dočekati!

Obožavam postapokalipsu i SF, jer mi pružaju pogled u bezbroj mogućnosti koje naša budućnost donosi. Čitajući prijelaz sam se često zapitala - da se ovog časa desi apokalipsa, koliko bi trajale naprave koje danas koristimo? Koliko bi trebalo zgradama da se uruše, cestama da budu zametene, mašinama da korodiraju? I koliko bi se nas znalo služiti onime što je ostalo? Naježim se kad razmišljam o tome...

Omiljeni likovi: Michael i Alicia, jer su tako sposobni!

The Illuminatus! Trilogy - Robert Shea & Robert Anton Wilson

Dobro, predobro, pre-predobro! 
Ludo štivo koje će razveseliti ljubitelje nekonvencionalnog pisanja i čudnih, zakučastih saznanja o svemiru, nastanku i kraju svijeta.
Trilogija se originalno sastoji od knjiga The eye in the piramid, The golden apple i Leviathan, te se vrti oko autorovih viđenja tajnih društava i njihove uloge u povijesti čovječanstva. Samu radnju je gotovo nemoguće prepričati, u pojednostavljenom obliku se radi o borbi između članova društva Discordians i Iluminata. Kuda će vas ova borba odnijeti? Eh, to je duga priča: delfini koji komuniciraju s ljudima pjevanjem u stihovima, zlatna podmornica, potopljene mitske civilizacije, uspavana nacistička vojska na dnu jezera su samo neki od detalja knjige koja zabavlja od prve do zadnje stranice.
Nešto između toka svijesti pomiješanog sa teorijama zavjere, spašavanje svijeta začinjeno obilnom konzumacijom halucinogena kao receptom za postizanje višeg nivoa svijesti... Uglavnom, zabava je zagarantirana! 
Ono što ovdje može biti mana, iako smatram da pridonosi kaosu koji se proteže od početka do kraja, je naglo izmjenjivanje priče koja je pričana sad u prvom licu a idućeg trena u trećem, zatim doživljaji jednog lika sa doživljajima drugog, stvarni događaji sa halucinacijama.... Taj način pripovjedanja čini ovu knjigu pomalo zahtjevnom, jer se čitatelj često mora snaći i promislito o čemiu se sad radi, ali ujedno začinjuje radnju na potpuno sulud način! 
Omiljeni dio: This is the Age of Bavaria
                    Age of Bavaria
                    Age of Bavaria
                    Bavariaaaaaaa
                    Bavariaaaaaaa

Zvuči poznato, zar ne?