Elie Wiesel je rođen u gradu Szighetu u rumunjskim Karpatima, te je od djetinstva bio posvećen proučavanju Tore. Njegovi roditelji su usadili snažan humanizam i žeđ za znanjem u njega te snažnu vjeru i požrtvovanost.
Elie Wiesel je imao samo petnaest godina kad je deportiran, zajedno sa cijelom familijom, u koncentracijski logor Auschwitz. Godinu koju je proveo u logoru, radeći kao rob na gradnji industrijskog kompleksa Buna (u kjem je radio i Primo Levi), proveo je čitavo vrijeme vodeći računa o svom ocu, ne ispuštajući ga iz vida. Pred nadiranje Crvene armije sa istoka (koja Auschwitz oslobađa devet dana nakon prisilne evakuacije), SS-ovci tjeraju sve logoraše na prisilni marš na zapad, prema unutrašnjosti Njemačke. Logoraši su prisiljeni marširati, a zatim su prevezeni vlakom u otvorenim vagonima po snijegu i ledu do Buchenwalda. Nebrojene desetine tisuća ljudi umire putem...
Nakon godine pune patnje i muka, Elijev otac umire pretučen, izgladnio, iscrpljen i bolestan od robovskog rada, par tjedana prije oslobođenja od američke vojske... Tada Elie gubi i ono malo smisla i volje što ga je držalo na životu...
Noć predstavlja strašan prijelaz u životu Elija Wiesela: od posvećenika do potpunog gubitka vjere u boga i ljude, proživljavanja potpunog gubitka onoga što čovjeka čini čovjekom. Noć je pisana nakon rata na jidišu, te je prvobitni manuskript imao 900 stranica, koje su naknadno svedene na sadašnji oblik. Wiesel je kao i mnogi preživjeli na početku odbijao pričati o Holokaustu, ali je na nagovor svog izdavača i prijatelja Francoisa Mauriaca odlučio svjedočiti.
Sama Noć je užasavajuća od početka do kraja, međutim, mee je posebno bez teksta ostavio svršetak, kad se Wiesel nakon više od godine dana pogleda u ogledalo...
Elie Wiesel je dobitnik Nobelove nagrade za mir 1986. godine. Za Noć kaže: "Htjeo sam pokazati kraj, potpuni kraj svega. Sve je došlo svome kraju - čovjek, povijest, književnost, religija, Bog. Ništa nije preostalo. A opet, sve počinje sa noći ."
