Never Let Me Go je science fiction/distopija u stilu Cloud Atlasa, sa srcedrapajućim efektom Roadside Picnica, iako im po radnji nije nimalo slična. Da ne postoji krajnji element koji nosi priču i definira ju distopijskom knjiga bi mogla biti manje više roman odrastanja.
Priču priča 31-godišnja Kathy, koja je po struci njegovatelj iliti "carer", te je odrasla u domu za djecu Hailsham, i evocira uspomene iz svojeg djetinstva i mladosti. Kako priča napreduje počinje se nazirati zastrašujuća istina, te da Hailsham nije običan dom za "običnu" djecu. Naime u Kathynom distopijskom svijetu postoje klonovi, odnosno ljudi koji su stvoreni kako bi bili donori organa. Donacije se izvode do smrti donora, te sve njih neizbježno čeka smrt. Kathy ja njegovateljica, te njeguje donore koji se oporavljaju od operacija, te će kao i svaki "carer" i sama jednom postati donor.
Sama priča nije fokusirana na sf/distopijsku cjelinu, već na prijateljstvo Kathy i njena dva prijatelja iz djetinstva iz Hailshama, kojima ona postaje "carer". To je priča o ljubavi, prijateljstvu i nadasve gubitku. Tragičnih događaji su zacrtani sudbinom i prije samog rođenja Kathy i njenih prijatelja, i njihovo mirno shvaćanje i prihvacanje budućnosti na koju nemaju pravo te uživanje u onoliko života koliko im je predviđeno da imaju su koliko tužni toliko i stravični.
Never Let Me Go je priča koja može postaviti pitanje za niz pojava u aktualnom svijetu, od kloniranja, surogat majčinstva, etičnosti biomedicinskih istraživanja i pomicanja granica u kreiranju ljudskih bića.
Never Let Me Go toplo preporučujem svim ljubiteljima žanra, te mislim da bi priča mogla bez problema postati klasik.
2010. godine je snimljen i film, kojeg namjeravam pogledati čim mi se dojam o knjizi slegne....
