Roman Cesta Cormaca McCarthyja je možda najgroznija postapokaliptična priča koju sam imala prilike čitati. Između ostalog, to je jedna od rijetkih knjiga prije koje sam pogledala film, koji sam btw željno iščekivala, a onda se potpuno ušokirala.
Cesta prati putovanje neimenovanih oca i sina koji putuju 10 godina nakon kataklizme, iz svojeg mjesta negdje sjeverno, prema toplijem jugu, slijedeći cestu ucrtanu na starim automobilskim kartama. Putem susreću i izbjegavaju krnje ostatke ljudskog društva koje je postalo kanibalsko, nasilno i plemenski nastrojeno radi potpunog nedostatka hrane, i kolapsa svih društvenih vrijednosti.
Radnja knjige i filma se većinom podudaraju te ih oboje smatram skoro pa podjednako vrijednima. Možda radi svojih afiniteta ipak moram dati prednost knjizi, koja je ipak dramatičnija i strašnija.
Apokalipsa, mjesta i imena likova nisu definirani, što stvar čini još gorom jer se može događati bilo kome i bilo gdje. Otac bi davno odustao od dnevne borbe i preživljavanja da nema sina, te je sin, dječak od 10 godina centralni motiv priče.
Apokalipsa, mjesta i imena likova nisu definirani, što stvar čini još gorom jer se može događati bilo kome i bilo gdje. Otac bi davno odustao od dnevne borbe i preživljavanja da nema sina, te je sin, dječak od 10 godina centralni motiv priče.
Za ljubitelja apokalipse je ovo totalno genijalno štivo, za koje sam čula da je definirano kao ekološki roman, odnosno vizija budućnosti i planeta bez atmosfere, što nas vjerojatno i čeka ako se nastavimo neodgovorno ponašati kao društvo u cjelini i težiti nemogućem beskonačnom rastu bez ikakve odgovornosti.
Nema komentara:
Objavi komentar