Zar je to čovjek - Primo Levi

Prima Levija namjeravam čitati već duže vrijeme, te sam konačno smogla snage da pročitam njegovo svjedočanstvo o godini koju je proveo u Auschwitzu. Auschwitz je bio logor smrti, mjesto gdje su se iz cijele okupirane Europe slali kontingenti ljudi kako bi bili pogumljeni u plinskim komorama i zatim kremirani, kako bi doslovno bili eliminirani s lica zemlje. Oni koji nisu smaknuti odmah nakon dolaska, prežiljavali su u katastrofalnim uvjetima potpuno poniženi. Od tuda i naziv Levijevog svjedočanstva, Zar je to čovjek.

Primo Levi je ponajprije humanist, a zatim pjesnik. Njegova vječna briga tokom robovanja u koncentracijskom logoru,je gubljenje ljudskosti. U logoru zatvorenici trpe svakodnevne patnje, neprekidnu prijetnju smrću, izglađivanje, premorenost od ropskog rada, te sve to utječe na čovjeka i u njemu budi želju za preživljavanjem. Međutim, bestijalnost takvih uvjeta vode čovjeka na gubitak samoga sebe; Levi se želi razlikovati od čuvara i očajnički pokušava održati se razumnim i humanim.

Levi je logor preživio slučajem, jer je radi bolesti izbjegao marš smrti iz Aushwitza prema zapadu, na koji su natjerani ostali logoraši. Opis zadnjih deset dana, kad su nacisti napustili logor a logoraši čekaju dolazak oslobodioca, Levi kaže da su preživjeli ˝van vremena˝.

Primo Levi je proveo godine pripovjedajući po školama o svojem iskustvu u logoru, te je upotrijebio svoju moć pripovjedanja kako bi prenjeo novim generacijama stravične događaje kojima je bio svjedok. Poruka ove knjige, i ostalih svjedočanstava poput ovoga je: ne zaboravite! Ne zaboravite, jer zaborav omogućuje da se zločini ponove! 

Težina zločina, ideja o fizičkom uništenju čitavih naroda, onih koji su drugačiji, je toliko kolosalna, stravična i neshvatljiva, da je običnom čovjeku teško povjerovati da se to doista zbilo. Da se planiralo, analiziralo, računalo kako to efikasno izvesti. Dimenzije anihilacije su beskonačne, a izgubljenost koja se osjeća pred tim činom postaje materijalna.
Levijevo svjedočanstvo, kao i nebrojena druga, imaju misiju: opominjati nas opet i iznova što smo u stanju učiniti, i alarmirati nas kako se ideje ne bi otele kontroli i dovele do takvih događaja.