Smjena - Hugh Howey

Uh, jako sam željno iščekivala drugi nastavak Howeyevog Silosa, te odvalila od sreće kad sam ga vidjela na zadnjem sajmu knjiga jer mi je bilo jasno da ću ga skoro upecati u knjižnici. Zna mi se desiti da iz knjižnice izađem  uvjerena da sam ulovila teži win, i onda se razočaram i malo padnem u bed. Eto, to mi se desilo sa dugoočekivanom Smjenom - nisam baš zadovoljna... I to mi je teško reći jer me Silos baš oduševio, pa sam očekivala isto i od nastavaka. Smjena je nastavak koji radnjom prethodi Silosu, te se tu dobivaju odgovori na najvažnija pitanja: što se u stvari desilo, i kako je čovječanstvo završilo u silosima? Ono što se dalo naslutiti u Silosu dobiva bolje objašnjenje: čovječanstvo, odnosno vladajuće elite, sagradile su 50 golemih podzemnih bunkera - silosa, u koja su sklonili odabrani dio populacije. Ostatak svijeta bio je uništen i učinjen potpuno negostoljubivim za stotine godina, kako bi se uništile neprijateljske nanomašine koje su bila prvobitna prijetnja zapadnom svijetu sa strane fanatičnih terorista. U doba prije apokalipse, prijetnja nanomašinama je bila sve veća, te nije postojalo načina obrane, jer je njihova tehnologija toliko sofisticirana da ju nije bilo moguće pobijediti, a kamoli spriječiti u napadu. I tako je u ime spasa svijet razoren, što je gorka istina koju znaju samo odabrani satnovnici silosa.

E sad - I don't like it - šta da radim! Obrazloženje nanomašinama me i nije baš uvjerilo, a možda je problem u tome što se tu velik dio stvari vrti oko svijeta prije apokalipse. U biti mi je drago da se riješio dio enigme jer me živo zanima što će se zbiti sa preostalim silosima, što znači da se moram strpiti do trećeg nastavka, kao i kod Prijelaza Justina Cronina. Što znači da već sada počinjem čekati, čekati i odbrojavati...

Herčevi u Atlantidi - Stephen King

Nisam dugo, i to baš o njemu, pa ću danas opisati jedno od meni najdražih Kingovih djela. Herčevi u Atlantidi nisu klasičan Kingov horor, već omnibus koji čine horor i roman odrastanja, ratna i povijesna priča. Herčevi u Atlantidi je knjiga o generaciji američkih baby boomera, koji su se nadali velikim stvarima a osjetili i doprinjeli razočaranju i izdaji svojih ideala.

Prvi dio, Prizemnici u žutim kaputima, je u biti veći dio knjige, u kojem se prati odrastanje dječaka Bobbyja koji se sprijatelji sa novodoseljenim starijim susjedom Tedom Brautiganom, za kojeg se ispostavi da se skriva od nekoga. E sad, tu dolazi do izražaja povezanost Kingovih dijela - naime Ted biježi od zlih slugu Crvenoga Kralja iz The Dark Tower, što mi nije bilo do kraja jasno dok nisam pročitala tu zbirku, iako se kuži da je Ted u gadnoj stisci i opasnosti. U međuvremenu se Bobby sprijateljuje sa djevojčicom Carol i dječakom Sully Johnom i dolazi u sukob sa nasilnim Willyjem.

Sljedeće tri kraće priče su priče o Vijetnamskom ratu, koji je duboko obilježio Ameriku 60-ih i 70-ih. Te priče prate život likova iz Bobbyjevog djetinstva: Herčevi u Atlantidi - studiranje dok traje Vijetnamski rat, kad studiranje doslovno znači život ili smrt, jer pad godine i napuštanje studija znače novačenje u vojsku i odlazak u rat... Slijepi Willy prati Willyjevu pokoru radi događaja iz djetinstva; Zašto smo u Vijetnamu je priča o sudbini Sully-Johna koji je vijetnamski veteran; Padaju nebeske noćne sjene je zadnji dio u kojem se opet susreću Bobby i Carol...

Obožavam Kinga, obožavam način na koji on unosi život u svoje likove, koliko ih čarobno opisuje, toliko dobro da mogu osjetiti miris asfalta kad opisuje ljetnu žegu, dječje razočaranje naneseno nepravdom, strah i bol... Kingove lekcije o američkoj povijesti su nenadmašne, osjećaj poraza koji je jedna generacija sama sebi zadala je dočaran izravno i bez opravdanja jednom rečenicom: we blew it... Iz Kingova pera je izašla oda jednoj generaciji, njenim idealima i snovima, te gubitka i neispunjenja istih...