Uh, jako sam željno iščekivala drugi nastavak Howeyevog Silosa, te odvalila od sreće kad sam ga vidjela na zadnjem sajmu knjiga jer mi je bilo jasno da ću ga skoro upecati u knjižnici. Zna mi se desiti da iz knjižnice izađem uvjerena da sam ulovila teži win, i onda se razočaram i malo padnem u bed. Eto, to mi se desilo sa dugoočekivanom Smjenom - nisam baš zadovoljna... I to mi je teško reći jer me Silos baš oduševio, pa sam očekivala isto i od nastavaka. Smjena je nastavak koji radnjom prethodi Silosu, te se tu dobivaju odgovori na najvažnija pitanja: što se u stvari desilo, i kako je čovječanstvo završilo u silosima? Ono što se dalo naslutiti u Silosu dobiva bolje objašnjenje: čovječanstvo, odnosno vladajuće elite, sagradile su 50 golemih podzemnih bunkera - silosa, u koja su sklonili odabrani dio populacije. Ostatak svijeta bio je uništen i učinjen potpuno negostoljubivim za stotine godina, kako bi se uništile neprijateljske nanomašine koje su bila prvobitna prijetnja zapadnom svijetu sa strane fanatičnih terorista. U doba prije apokalipse, prijetnja nanomašinama je bila sve veća, te nije postojalo načina obrane, jer je njihova tehnologija toliko sofisticirana da ju nije bilo moguće pobijediti, a kamoli spriječiti u napadu. I tako je u ime spasa svijet razoren, što je gorka istina koju znaju samo odabrani satnovnici silosa.
E sad - I don't like it - šta da radim! Obrazloženje nanomašinama me i nije baš uvjerilo, a možda je problem u tome što se tu velik dio stvari vrti oko svijeta prije apokalipse. U biti mi je drago da se riješio dio enigme jer me živo zanima što će se zbiti sa preostalim silosima, što znači da se moram strpiti do trećeg nastavka, kao i kod Prijelaza Justina Cronina. Što znači da već sada počinjem čekati, čekati i odbrojavati...
Nema komentara:
Objavi komentar