Taman kad se preplašim da sam pročitala sve postapokaliptične knjige se iznenadim i naletim na nešto za što je malo reći da je legendarno! Hvalospjev Leibowitzu je postapokaliptična vizija društva razorenog nakon nuklearnog rata. Priča je podijeljena na tri dijela: Fiat Homo (600), Fiat Lux (1200) i Fiat Voluntas Tua (1800 godina nakon apokalipse). Razoreno društvo puževim korakom se uzdiže iz pepela, te Rimokatolička crkva ima ulogu vodilje novoga svijeta.Prirodne znanosti i povijest se temelje na nagađanim činjenicama koje su neke pute toliko iskrivljene da čitatelja dobro nasmiju, i tjeraju ga da postavi pitanje o tome koliko je našeg znanja točna a koliko pogrešna pretpostavka. Vrlo satiričan prikaz ljudske gluposti, i navike ljudskog roda da uvjek na novo ponavlja greške i čini zlo umjesto dobroga je jedan od boljih opisa onoga čega se kao društvo bojimo, težimo i način na koji dolazimo do toga. Nakon kataklizmičnog uništenja svijeta, ljudskom rodu je trebalo 18 stoljeća da se vrati na razvojnu točku koja je prethodila kataklizmi, ali se, robujući svojoj fanatičnoj prirodi, čovjek ponavlja i ponovo uništava svijet... Strahota Millerove vizije je baš u tome detalju - nismo u stanju ništa naučiti, osuđeni smo, samo je pitanje vremena kakav nas kraj očekuje...
Walter M. Miller je za vrijeme Drugog svjetskog rata služio kao topnik na američkom bombarderu, te je odslužio više od 50 letova nad Italijom, između ostalog je doživio razaranje opatije Monte Cassino, što je utjecalo na pisanje Hvalospjeva Leibowitzu. Hvalospjev Leibowitzu je pisan za vrijeme Hladnoga rata, što se isčitava u prijetnji kraja u ognju nuklearne katastrofe, i svršetka same knjige. Apsolutni must read!
Nema komentara:
Objavi komentar