Tko bi rekao da SF može biti srcedrapajuć i da može natjerati čitatelja da lije gorke suze te ponovo čita pasuse koji su ga toliko emocionalno uzdrmali... Roadside Picnic je uspio u tome, te sam pod dojmom već danima nakon čitanja...
Roadside Picnic bi bila klasična priča o kontaktu sa vanzemaljcima kad bi kontakta bilo - ovdje se civilizacija suočava sa posljedicama njihovog kratkog izleta na Zemlju. Glavni lik, Redrick Schuhart je stalker, te zarađuje za život ilegalno ulazeći u Zonu, mjesto boravka vanzemaljaca, koje obiluje zamkama čudnih fizičkih fenomena ali i vanzemaljskim artefaktima nepoznate prirode i namjene koji postižu visoku cijenu na crnom tržištu. Zona je često smrtonosna za njene posjetitelje, te utječe na djecu stalkera i njihovu okolinu. Čitav Redrickov život i njegova obitelj su obilježeni i upropašteni radi Zone, te mu na kraju ne preostaje ništa osim potrage za čudom, koje se nada naći, naravno, u Zoni...
Ova priča je čudan spoj SF-a i drame, što dovodi do kreiranja snažnog emocionalnog naboja, te on je prisutan u dubokoj boli i nesreći glavnog lika, treženju čuda kao spasenja i nedorečenog kraja priče. Sve su to elementi koji su me slično natjerali na snažno proživljavanje priče u Abadzisovoj Laiki ili Kingovoj The Dark Tower.
Piknik pokraj puta je bez sumnje jedno od najsjajnijih djela SF-a i braće Strugatsky. Vrlo psihološki dubok i mračan, postavlja pitanje o samoj definiciji ljudskosti i našem mjestu u svemiru. Pisan 1971., metaforički predstavlja Sovjetsko društvo, u kojem je Zona crno tržište, i sve aktivnosti vezane za njega su opasna težnja za boljim i lijepšim životom.
Nema komentara:
Objavi komentar