Jugoton gori! Marka Pogačara sam uzela s mišlju da će taj glazbeni dnevnik biti bar djelimice i moj dnevnik. I tu nisam pogriješila jer je Pogačar u priču uvrstio podosta autora i pjesama koje su i meni nekad u životu nešto značile ili znače. Tako se tu mogu naći KUD Idijoti, Gori Ussi Winnetou, Fakofbolan, Azra, Hali Gali Halid, Zabranjeno Pušenje...
Prvi dojam je da je dnevnik u biti zahvala na tim dobrim stvarima, ono hvala što postojite (ili ste postojali) i tako dobro prašili!
Pretpostavljam da je većini ljudi svako doba života obilježeno nekom pjesmom, bendom ili vrstom mjuze koja im je tada nešto značila. Poput mirisa, muzika budi sjećanja i lako može slušatelja teleportirati u neko drugo gdje i kada.
Pogačar vrlo uspješno opisuje atmosferu mjesta i vremena koji su povezani sa pojedinom pjesmom, usput britko i sažeto dokumentirajući autore i sredinu nastajanja: tako možemo ponešto saznati o recentnijoj povijesti bivše i sadašnje države kao i socijalno stanje reflektirano kroz glazbeni medij.
Jugoton gori! je super štivo za štovatelje ex-Yu i trenutnog cro rokenrola, koje će svekoga sa nekom pričom dirnuti u žicu, ili natjerati da upali kompjuter i pusti si stvar o kojoj je tog trena čitao.
Nema komentara:
Objavi komentar