nedjelja, 2. ožujka 2014.

Sarin ključ - Tatiana de Rosnay

U Parizu 1942. godine živi djevojčica, s roditeljima i malim bratom. Ratne su godine, i u Francuskoj je na vlasti Vichyjeva vlada, kolaboracionistička tvorevina koja pod okriljem očuvanja suverenosti Francuske izvršava sve naloge koje poželi nacistička Njemačka. Počinje progon i privođenje Židova, i njihovo deportiranje u logore smrti, koje vrši francuska policija.
U ljeto 1942. velika akcija francuske policije, kodno zvana ˝Operacija proljetni vihor˝, dovodi do uhićenja i deportacije 13,152 pariških Židova, od čega 4,115 djece. Te ljude su vlasti okupile na stadionu Veld´Hiv te nakon nekoliko dana deportirali u logore.
Djevojčica Sara, prije uhićenja, sakriva malog brata Michela u ormar,  i tu kreće njenja bolna priča. U Sarinom ključu se isprepliću tragedija iz 1942. i sadašnji događaji, koji vode ka otkrivanju te skoro pa zaboravljene bolne drame. 
Teško je čitati o događajima koji su se zbili za vrijeme Drugog svjetskog rata, jer mogu biti samo bolni i teški. Priče poput ove su potresne, te su strašan podsjetnik koji kao da vrišti da se povijest i bezumlje poput nacističkog nasilja ne smiju ponoviti. Žalosno je što se povijest svugdije u svijetu olako interpretira i zaboravlja, ili čak banalizira. 1995. godine se francuski predsjednik Jacques Chirac ispričao žrtvama i ustvrdio da se zemlja mora suočiti sa svojim greškama i zločinima.
Knjige poput Sarinog ključa ostavljaju gorak okus, i natjeraju čitatelja da danima misli o onome što je pročitao i propitkuje dobrotu i zlobu ljudskog roda. Nakon događaja opisanih u Sarinom ključu se zapitate kako dalje, da li išta ima smisla i da li imamo pravo na sreću ako smo svi skupa u stanju postati zvijeri kao tada, i još tisuću i više drugih puta. Osobno, što sam starija, to mi teže padaju ovakve knjige. Recimo, mislim da nebi bila u stanju opet čitati Erich Maria Remarquea ili nekog pisca koji se bavi tom tematikom. Iako čvrsto mislim da, kad bi svaka osoba na svijetu u svojim ranim godinama prožvakala takvu literaturu, svijet bi zasigurno bio bolje mjesto.


Nema komentara:

Objavi komentar