Kažu da prema službenim statistikama u Moskvi živi 11 milijona stanovnika, ali i još toliko onih neprijavljenih, što od Moskve čini šaroliku košnicu čija je paleta socijalnih razlika naprosto nevjerojatna. Rusija se raspadom Sovjetskog saveza lansirala brzinom svjetlosti u kapitalizam, te se u manje od 20 godina rusko društvo raslojilo i izmjenilo u temelju.
Kad bi netko pisao odu gradu kojeg ne voli, ili voli s nekom gorčinom, to bi bila knjiga Moskvo, ne volim te. Galerija likova koja tu defilira je toliko čudna da nije uopće pretjerano nazvati ju apsurdnom. Likovi su potpuno različiti, ali imaju nekoliko zajedničkih karakteristika: svi su poprilično antipatični, svatko od njih ima svoje životne promašaje, te svatko sanja snove koje može obistiniti milijon dolara. Što bi čovjek napravio da ima milijon dolara? Prva ideja je - pobjeći! Pobjeći iz Moskve, grada koji jede ljude, koji razara snove i u kojem uspjevaju samo bezobzirni.
Čitatelj se ovdje zapita da li u Moskvi ima običnog, recimo normalnog puka. Također, unatoč potpunoj surovosti likova, akteri izgledaju neobično poznato. Korumpirani državni dužnosnici, potplaćeni policajci, poduzetnici, polusvijet...svi od reda likovi koji niču kao gljive u zemljama u tranziciji. Tu nema nade, nemaizlaza iz bezizlazne situacije, nema ružičastih naočala ili hepienda. Moskvo, ne volim te kao spomenik devedesetih i dvijetisućitih, u Rusiji ali i worldwide...
Nema komentara:
Objavi komentar