Sa radom Tomaža Lavriča sam se susrela prvi put u Q stripu, gdje je redovito izdavana njegova Diareja. Onda sam naletjela na Crveni alarm, koji me totalno oduševio. Priča o panku koji se rađa i živi u posljednjem deceniju života Jugosalvije, i zatim o snalaženju aktera u postkomunističkom društvu je poznata priča, priča nekoga od nas.
Ljubljana, kao najprogresivniji glavni grad u bivšoj državi, postaje koljevka za rađanje alternativne scene, i tu nastaju prve pank grupe i ekipe. Mladenački bunt, savršeno ukalupljen u nešto do tad nikad viđeno, odlično se kanalizira kroz pank i njegovu supkulturu. Ono što je potpuno suludo je ta anarho-komunistička kombinacija, nešto što nije postojalo nigdje na svijetu! No, vremena se mijenjaju, ljudi odrastaju i neki počinju loviti neke druge vrijednosti u životu.
Crveni alarm je poluautobiografska priča, priča gradskog klinca koji se nosi kako umije i zna sa mladenačkim problemima, ljubavi, novačenjem u JNA. Mladić odrasta, te se opet snalazi najbolje što može sa onime što mu je život donio. Zanimljivo je kuda je koga od likova život odnio - bivši pankeri su postali lovaši, narkomani, nacionalisti, ili još uvijek ostali ono što su bili - iskreni panksi!
Rdeči alarm je strip koji se čita s guštom, pogotovo ako ste ikad iskusili nešto što je u njemu ispričano!
Nema komentara:
Objavi komentar