srijeda, 30. travnja 2014.

Terapija - Sebastian Fitzek


Terapija Sebastiana Fitzeka je klaustrofobičan psihološki triler, koji čitatelja od prve stranice usisava u vrtlog ludila koji je zahvatio glavni lik, oca nestale djevojčice. Otac već četiri godine bezuspješno pokušava riješiti nestanak svoje kćeri, međutim, što se više trudi, to se stvari više kompliciraju te on  klizi u ralje ludila.
Kod prepričavanja onoga što se dogodilo, čitatelj može posumnjati da stvari nisu onakve kakvima se čine te da neka objašnjenja koja se nude nemaju apsolutno nikakve logike, što tjera na intenzivno mozganje i analiziranje onoga što se događa.
Riješenje je totalno neočekivano, nevjerojatno i jako nasilno, jer su djevojčici svjesno ili nesvjesno najviše naudili njeni roditelji. Ta solucija je zastrašujuća i pomalo ekstravagantna, ali vjerodostojna, iako mi se i nije pretjerano svidjela. Unatoč tome, do samog kraja se zapravo nezna što se zbilo i kako će sve završiti, što čitatelja tjera da drži dah i razmišlja!

Klub nepopravljivih optimista - Jean Michel Guenassia

Klub nepopravljivih optimista je knjiga koja je značajna na više razina. To je roman generacije, ujedno i svevremenska priča političkih emigranata. Priča se odvija u Parizu šezdesetih godina, Hladni rat je u punom jeku, također i Alžirski rat za nezavisnost, te se u tom dramatičnom okruženju susretnu likovi iz potpuno različitih svjetova i generacija. U glavnoj ulozi se nalazi gimnazijalac Michel, koji muku muči sa svojom obitelji, ljubavi, prijateljima i matematikom. No Michel nije običan mladić jer slobodno vrijeme provodi igrajući šah sa izbjeglicama Istočnog bloka, odnosno prebjega s one strane Željezne zavjese, koji dolaze iz šarolikih komunističkih zemalja. Svi oni imaju svoje tužne i nevjerojatne priče, razloge bijega iz rodnih zemalja, i obitelji koje su ostavili za sobom. Također, snalaze se kako umiju i znaju, najčešće ne obavljajući posao za koji su kvalificirani već radeći potplaćeno i na crno.  Ono što ih spaja je da su svi nepopravljivi optimisti, te je po tome nazvan njihov neslužbeni šahovski klub. Klub nepopravljivih optimista je stanje duha, ona snaga koja čovjeka koji je izgubio sve i nema ništa osim golog života tjera naprijed da se bori i snalazi, ne predajući se.
Klub nepopravljivih optimista je svjedočanstvo jednog zanosnog vremena, te čitatelju daje mogućnost da zaviri u svijet od prije pedesetak godina, svijet nemoguće podijeljen a opet u punom zamahu.

Mjesto za ubijanje - Tess Gerritsen


Tess Gerritsen je napisala knjigu koja me na trenutke smrzavala od straha, te čak natjerala da ju pustim da malko ˝odleži˝. Potpuno crn i katastrofalan početak priče ne ostavlja nade da će radnja krenuti u spasonosnom smjeru, a količina loših događaja se samo akumulira sa daljnjim čitanjem. Mjesto za ubijanje je zastrašujuć krimić koji upliće više zastrašujućih pojava u jedan prestrašan miks. Masovna grobnica, poligamne sekte, korumpirane strukture i nesavjesno odlaganje toksičnog otpada su elementi koji se pojavljuju i priči daju zlokoban ton.
Na početku same priče nije baš jasno da li se radi o horor priči s elementima nadnaravnoga, jer se nesretni događaji mogu interpretirati i na takav način. Kako se radnj razvija postaje jasno da je riječ o itekako ovozemaljskim pojavama, što u biti čini stvar još gorom!
Mjesto za ubijanje je knjiga koja se ne ispušta lako iz ruku te garantira čitanje do kasno u noć!

Ja sam glasnik - Markus Zusak


Australski pisac Markus Zusak, poznat po prekrasnoj Kradljivici knjiga, počastio nas je još jednom prekrasnom pričom. Ja sam glasnik je knjiga koja se postepeno mijenja sa razvijanjem radnje, te čitatelju polako ali sigurno zarobi srce.
Ed Kennedy je maloljetni taksist okružen prijateljima koje se jedva tako može i nazvati, majkom koja ga ne voli i starim ne baš mirišljavim psom Vratarom. Ed je poprilično beznadan lik, potpuno zaljubljen u prijateljicu, bez velikih ambicija, u životu koji ga je već zarobio sa svojom monotonijom i ispraznošću. Međutim, nakon junačkog prekida pljačke banke, život mu se mijenja jer počinje dobivati čudne zadatke od nepoznatog autora, koji upletenim ljudima i mijenjaju živote, a Eda ispunjavaju i donose mu životni smisao. Što se zapravo zbiva se ne otkriva do samoga kraja, a Edova transformacija iz jako emotivnog ali pasivnog mladića u aktivnog sudionika i dobročinitelja je fantastična. Likovi koji na početku djeluju antipatično i nesređeno, sa razvijanjem radnje otkrivaju zašto su na površini takvi, a iza kulise ranjivi i krhki.
Markus Zusak i u ovom slučaju očarava i oduševljava, te je Ja sam glasnik knjiga koje ćete se sjećati dugo nakon što ju pročitate, kao i Kradljivice knjiga.

četvrtak, 24. travnja 2014.

Poljubac oštrice - Daniel Polansky

Poljubac oštrice je moj zadnji fantasy favorit - mana je ta što ne postoji nastavak koji razvija dalje priču. Iskreno, bila sam malo skeptična te sam oduljila sa posudbom Poljupca oštrice, međutim ono što ova knjiga nudi je grozničava priča koja se odvija u nasilnom, multikulturalnom, pomalo starinskom gradu Rigusu, u Gradu sijena. Krimi roman u sprezi sa fantasyjem vodi čitatelja u svijet protkan magijom, u kojem glani lik, Warden, pokušava naći ubojicu djece. On je  nekada bio vrhunski agent dok se sada vješto bavi kriminalom, i to dilanjem droge.
Iako se po strukturi i radnji potpuno razlikuje od romana Joe Abercrombiea, ono što je zajedničko njemu i Polanskyju je pojava svojevrsnih antijunaka, spasioca čije su ruke umočene u krv do lakata, koji na neki način iskupljenje za svoje zločine nalaze (ili ne nalaze) u ponekim dobrim djelima koje učine. Čak štoviše, činjenica da Warden dobar dio knjige bježi, podsjeća malko i na Kardinala Changa iz Staklenih knjiga kradljivaca snova.
Složena sredina, društvo i povijest daju opciju za još mnogo spisateljskih manevara koji bi mogli izroditi sa još zanimljivih avantura.
U svakom slučaju, Poljubac oštrice je intrigantna knjiga koja čitatelja obuzme, i jedino što može reći na kraju je: hoću još!

srijeda, 2. travnja 2014.

Nekropola - Boris Pahor

Boris Pahor je tršćanski slovenac koji je služio talijansku vojsku, da bi zatim otišao u partizane te nakon toga bio zarobljen te poslan u koncentracijski logor. Preživio je logore Natzweiler-Struthof, Harzungen, Dachau i Bergen-Belsen. U logorima je imao ulogu bolničara, te je kako i sam kaže pomagao onima koji su već mrtvi. 
Pahor posjećuje mjesto utamnjičenja i kroz njegovu posjetu se u njemu pojavljuju sjećanja, na ostale logoraše i na beznađe tog života. Otuda i naslov, Nekropola, jer kao što autor tvdi, sve što se odigravalo u logoru, odigravalo se u sjeni krematorijskih peći, koje su svim radnjama postavljale kraj. Boris Pahor je iznimno poetičan i senzibilan, sjećajući se logoraša koji su preminuli vraća se u prošlost i osjeća krivnju radi nemoći koju je osjećao tada, a koju osjeća i sada. Kao i Levi, Pahor je humanist, duboko označen svojim iskustvom.
Osim snage ovog svjedočanstva, koje u čitratelju može izazvati samo duboku tugu, osjećaj krivnje i očaj, veliku snagu nosi i odabir naslovnice: ilustracija prikazuje Internacionalni spomenik koji se nalazi u Dachauu, koji je kreirao Nandor Gild, partizan koji je i sam proživio iskustvo logora koje je označilo njegovo stvaralaštvo.
I Pahor i Gild na snažan način evociraju tragediju koja je snašla milijune nedužnih ljudi. Njihova djela su podsjetnik onoga što čovjek može postati, zvijer koja racionalno planira potpunu anihilaciju svojih bližnjih. Njihovi radovi su podsjetnik na zlo koje čovjek skriva u sebi, podsjetnik i upozorenja koja uče i podsjećaju nove generacije na ono što se dogodilo i što se nesmije nikada ponoviti.


Lice smrti - Cody McFadyen

Lice smrti je jedan od brutalnijih krimi romana koje sam pročitala u zadnje vrijeme. Ono što ga čino zanimljivim jest glavna junjakinja, specijalna agentica Smoky Barrett. Smoky je klasičan snažan lik, vrhunska profesionalka, neustrašiva policajka. Smoky je pretrpijela strahovit gubitak - serijski ubojica kojeg je lovila joj je pobio obitelj, i ona se sa time nosi što bolje zna. U romanu Lice smrti se ubojica osvećuje za davnu nepravdu, kad ga je kao dijete policija spasila iz ruku trgovaca ljudima, ali nakon toga i vratila u taj pakao. Osveta je strašna, traje desetljećima i upliće sve ljude koji su umiješani u njegovo djetinstvo, pa i njihove obitelji. Tema ove knjige je korumpiranost institucija, preciznije policije, i stravične posljedice koje se rađaju iz toga. Ti slučajevi nisu nikakva novost, poznato je da su i u Hrvatskoj otkriveni policajci koji su surađivali sa trgovcima ljudi ili droge. Srećom za sve nas, otkriveni su te će biti osuđeni.
Lice smrti je dinamičan roman, drži vas prikovanima do samog kraja, te se preobrati nižu jedan za drugim. 
Možda zna biti malo iritantna nepogrešivost i snaga glavne junjakinje, no s obzirom da je ona ta koja riješava cijeliu slučaj takva mora da bude. Nakon Lica smrti ću se definitivno primiti još kojeg McFadyenovog romana, Čovjek iz sjene.

L` uomo di neve - Jo Nesbo

L` uomo di neve, odnosno Snjegović, je Nesbov najintrigantniji uradak do sada. Svi oni koji prate avanture inspektora Harryja Holea znaju intenzitet radnje i teme kojima se Nesbo bavi. On zadire u samu crnu dušu društva, bavi se korupcijom policije, narkomanijom, nacionalizmom. U ovom slučaju je centralni motiv radnje preljub, odnosno neznanje muževa za promiskuitet njihovih žena. U  Norveškoj je navodno svako peto dijete začeto van veze, te njegov otac zapravo nije biološki otac. Podatak je poprilično šokantan, tjera čitatelja da se zamisli koliko ljudi cijeli život živi u zabludi, i koliko njih nikad ne sazna za pravu istinu.
Harry Hole nas ne razočarava, dosljedan je sebi i svom načinu života i rada, britak je i neprilaođen kao i uvijek. Ono što baš ne preferiram su egzotične solucije, iako one daju čar ovakvim pričama: u ovom slučaju je to egzotično oružje (smučilo mi se za što se koristi inače), a potom egzotične nasljedne bolesti. U svakom slučaju, iznenađenja ne manjkaju, i čitatelj želi još, još i još. Srećom, Nesbo je plodan pisac, te je serija o Harryju Holeu više nego dostatna da zadovolji svačiji apetit za dobrim trilerima!

utorak, 1. travnja 2014.

Elektra atentatorica - Frank Miller, Bill Sienkiewicz

Elektra atentatorica je strip u izdanju Marvela, čiji je jedan autor, Frank Miller, svjetski poznat po vrhunskom i upečatljivom stripu Sin City. Elektra je lik koji se pojavljuje u stripu Dardevil, te je ovdje predstavljena kao zasebna ličnost. 
Hrvatsko izdanje je bogato, olične kvalitete koja dočarava svo bogatstvo crteža koje nudi ovaj strip. 
Strip se dotiče razih aspekata modernog društva, te je većinom satira politike, stripa samoga (nindže i kiborzi), predstavljanja ženskog spola, državnih agencija i agenata.
Ono što je mene najviše oduševilo je sam crtež: obliato korištenje akvarela daje črtežu sanjiv ton, te pridonosi emotivnosti, iako je akcija brutalna i izrzito nasilna. Glavni pokretač je opsjednutost agenta Garreta Elektrom, on naime otkaže policiji i pomogne Elektri da nađe i pobjedi Zvijer, entitet koji pokušava zavaditi svijet i dovesti do nuklearnog rata.
Elektra atentatorica je zabavan i iznimno lijep strip, radnja će čitatelja obuzeti, dok će ga fascinantni crtež natjerati na proučavanje, i uživanje.

Prijevremeni izbori - J. K. Rowling

Planetarno megapopularna J. K. Rowling ovog nas  je puta počastila s nečim sasvim različitim od sage o Harryju Potteru, ali je kao i u njegovom slučaju, pogodila u sridu. Rowling se primila nečeg manjeg, ali možda i najbitnijeg za malog čovjeka: lokalne zajednice.
Lokalna zajednica je mikrokozmos u kojem svi mi živimo, s time da neki od nas teže na neki način i djelovati unutar zajednice. Politički put takvih težnji je djelovanje u mjesnim vijećima, te je najdirektniji način za upravljanje zajednicom. U ovom slučaju se dogodi jedan slučaj - naglo se isprazni viječničko mjesto maloga gradića, jer vijećnik iznenada umre. A nakon toga nastaje potpuni kaos, pogotovo zato što je preminuli vijećnik bio pozitivna ličnost, aplicirao se za socijalni aspekt svoje zajednice, te ga nije zanimao vlastiti interes. I baš radi njegove pozitive, na njegovo mjesto ciljaju likovi koji su negativniji: bilo radi osobne koristi u vidu zarade, ili radi ˝drevnih˝ svađa i inata, događaji će se krenuti razvijati strelovitom brzinom, i životi likova upletenih u život maloga grada, od tinejdžera pa do njihovih roditelja, doživjeti će potpuni preokret.
Zanimljivo je kako je Rowling od jednog malog, sasvim običnog engleskog mjestašca, napravila pozornicu dinamične priče koja kulminira tragedijom ali i katarzom nekih od likova. Prijevremeni izbori su odlično štivo, saživjeti ćete sa njenim likovima od prve pa do zadnje stranice.


Zar je to čovjek - Primo Levi

Prima Levija namjeravam čitati već duže vrijeme, te sam konačno smogla snage da pročitam njegovo svjedočanstvo o godini koju je proveo u Auschwitzu. Auschwitz je bio logor smrti, mjesto gdje su se iz cijele okupirane Europe slali kontingenti ljudi kako bi bili pogumljeni u plinskim komorama i zatim kremirani, kako bi doslovno bili eliminirani s lica zemlje. Oni koji nisu smaknuti odmah nakon dolaska, prežiljavali su u katastrofalnim uvjetima potpuno poniženi. Od tuda i naziv Levijevog svjedočanstva, Zar je to čovjek.
Primo Levi je ponajprije humanist, a zatim pjesnik. Njegova vječna briga tokom robovanja u koncentracijskom logoru,je gubljenje ljudskosti. U logoru zatvorenici trpe svakodnevne patnje, neprekidnu prijetnju smrću, izglađivanje, premorenost od ropskog rada, te sve to utječe na čovjeka i u njemu budi želju za preživljavanjem. Međutim, bestijalnost takvih uvjeta vode čovjeka na gubitak samoga sebe; Levi se želi razlikovati od čuvara i očajnički pokušava održati se razumnim i humanim.
Levi je logor preživio slučajem, jer je radi bolesti izbjegao marš smrti iz Aushwitza prema zapadu, na koji su natjerani ostali logoraši. Opis zadnjih deset dana, kad su nacisti napustili logor a logoraši čekaju dolazak oslobodioca, Levi kaže da su preživjeli ˝van vremena˝.
Primo Levi je proveo godine pripovjedajući po školama o svojem iskustvu u logoru, te je upotrijebio svoju moć pripovjedanja kako bi prenjeo novim generacijama stravične događaje kojima je bio svjedok. Poruka ove knjige, i ostalih svjedočanstava poput ovoga je: ne zaboravite! Ne zaboravite, jer zaborav omogućuje da se zločini ponove! 
Težina zločina, ideja o fizičkom uništenju čitavih naroda, onih koji su drugačiji, je toliko kolosalna, stravična i neshvatljiva, da je običnom čovjeku teško povjerovati da se to doista zbilo. Da se planiralo, analiziralo, računalo kako to efikasno izvesti. Dimenzije anihilacije su beskonačne, a izgubljenost koja se osjeća pred tim činom postaje materijalna.
Levijevo svjedočanstvo, kao i nebrojena druga, imaju misiju: opominjati nas opet i iznova što smo u stanju učiniti, i alarmirati nas kako se ideje ne bi otele kontroli i dovele do takvih događaja.