Boris Pahor je tršćanski slovenac koji je služio talijansku vojsku, da bi zatim otišao u partizane te nakon toga bio zarobljen te poslan u koncentracijski logor. Preživio je logore Natzweiler-Struthof, Harzungen, Dachau i Bergen-Belsen. U logorima je imao ulogu bolničara, te je kako i sam kaže pomagao onima koji su već mrtvi.
Pahor posjećuje mjesto utamnjičenja i kroz njegovu posjetu se u njemu pojavljuju sjećanja, na ostale logoraše i na beznađe tog života. Otuda i naslov, Nekropola, jer kao što autor tvdi, sve što se odigravalo u logoru, odigravalo se u sjeni krematorijskih peći, koje su svim radnjama postavljale kraj. Boris Pahor je iznimno poetičan i senzibilan, sjećajući se logoraša koji su preminuli vraća se u prošlost i osjeća krivnju radi nemoći koju je osjećao tada, a koju osjeća i sada. Kao i Levi, Pahor je humanist, duboko označen svojim iskustvom.
Osim snage ovog svjedočanstva, koje u čitratelju može izazvati samo duboku tugu, osjećaj krivnje i očaj, veliku snagu nosi i odabir naslovnice: ilustracija prikazuje Internacionalni spomenik koji se nalazi u Dachauu, koji je kreirao Nandor Gild, partizan koji je i sam proživio iskustvo logora koje je označilo njegovo stvaralaštvo.
I Pahor i Gild na snažan način evociraju tragediju koja je snašla milijune nedužnih ljudi. Njihova djela su podsjetnik onoga što čovjek može postati, zvijer koja racionalno planira potpunu anihilaciju svojih bližnjih. Njihovi radovi su podsjetnik na zlo koje čovjek skriva u sebi, podsjetnik i upozorenja koja uče i podsjećaju nove generacije na ono što se dogodilo i što se nesmije nikada ponoviti.
Nema komentara:
Objavi komentar