Ubik - Philip K. Dick

Philip K. Dick autor je čitavog niza kultnih novela i kratkih priča, od kojih je čak 11 doživjelo ekranizaciju. Njegovo najpoznatije djelo je Do Androids dream of electrical sheep, jedinstvena i neponovljiva priča koja je ekranizirana u Blade Runneru, sa Harrisonom Fordom u glavnoj ulozi. Prepoznatljiva tema PKDovih priča jest traganje za realnosti - realnim svijetom, realnim životom ili realnim ljudima, te alternativama koje su moguće originalnim i pravim varijantama. Sve to djeluje zakučasto, te nas pisac spretno vodi kroz dimenzije koje je stvorio, kako bi na kraju došao (ili ne došao!) do zaključka da je pravu realnost nemoguće prepoznati. To je motiv koji se proteže i kroz priču Ubik. Mogu slobodno reći da je Ubik jedan od najboljih SF-ova koje sam pročitala, što u biti i nije čudno poznavajući autorov opus. Priča je skoro pa neprepričliva: u distopijskom svijetu postoje ljudi posebnih psihičkih vještina, poput čitanja misli ili budućnosti, te postoje oni koji imaju protu-dar, te blokiraju nastojanja prvih. Runciter je vlasnik poduzeća koje zapošljava ljude sa protu-darom, te se pri jednoj akciji njegovi ljudi nađu u svijetu u kojem se događaju čutne stvari: hrana se kvari, cigarete se suše, novac se pretvara u stari novac... I što je, na kraju krajeva, tajanstvena tvar imena Ubik? Nikome ništa nije jasno, do samog kraja knjige, a možda i nakon. Za fanove PKDa i Williama Gibsona ovo je štivo bogom dano... U mojoj maloj kućnoj biblioteci ima počasno mjesto :)

Hvalospjev Leibowitzu - Walter M. Miller

Taman kad se preplašim da sam pročitala sve postapokaliptične knjige se iznenadim i naletim na nešto za što je malo reći da je legendarno! Hvalospjev Leibowitzu je postapokaliptična vizija društva razorenog nakon nuklearnog rata. Priča je podijeljena na tri dijela: Fiat Homo (600), Fiat Lux (1200) i  Fiat Voluntas Tua (1800 godina nakon apokalipse). Razoreno društvo puževim korakom se uzdiže iz pepela, te Rimokatolička crkva ima ulogu vodilje novoga svijeta.Prirodne znanosti i povijest se temelje na nagađanim činjenicama koje su neke pute toliko iskrivljene da čitatelja dobro nasmiju, i tjeraju ga da postavi pitanje o tome koliko je našeg znanja točna a koliko pogrešna pretpostavka. Vrlo satiričan prikaz ljudske gluposti, i navike ljudskog roda da uvjek na novo ponavlja greške i čini zlo umjesto dobroga je jedan od boljih opisa onoga čega se kao društvo bojimo, težimo i način na koji dolazimo do toga. Nakon kataklizmičnog uništenja svijeta, ljudskom rodu je trebalo 18 stoljeća da se vrati na razvojnu točku koja je prethodila kataklizmi, ali se, robujući svojoj fanatičnoj prirodi, čovjek ponavlja i ponovo uništava svijet... Strahota Millerove vizije je baš u tome detalju - nismo u stanju ništa naučiti, osuđeni smo, samo je pitanje vremena kakav nas kraj očekuje...

Walter M. Miller je za vrijeme Drugog svjetskog rata služio kao topnik na američkom bombarderu, te je odslužio više od 50 letova nad Italijom, između ostalog je doživio razaranje opatije Monte Cassino, što je utjecalo na pisanje Hvalospjeva Leibowitzu. Hvalospjev Leibowitzu je pisan za vrijeme Hladnoga rata, što se isčitava u prijetnji kraja u ognju nuklearne katastrofe, i svršetka same knjige. Apsolutni must read!

Tuđinka - Diana Gabaldon

Tuđinku sam uzela onako by the way i u biti nisam očekivala tko zna šta, tako da sam se pomalo iznenadila kad sam skužila da je riječ o vrlo poznatom i čitanom serijalu. Riječ je o knjizi koja miješa povijesni roman sa SF/fantasy tematikom, obilno začinjenom sa love story elementima. Medicinska sestra Claire Beauchamp se iz 1946. godine, nakon kraja Drugog svjetskog rata, nakon doticaja sa začaranim druidskim menhirom biva katapultirana 200 godina unatrag, gdje upada u sukob Škota i Engleza, ženi se za jednog Škota,  Jamesa Frasera, i sa njime proživljava niz vratolomija. U međuvremenu se pokuša vratiti u svoje vrijeme ali radi ljubavi ipak ostaje u 18. stoljeću. 

Priča je poprilično neočekivana, vrludava, puna akcije od početka do kraja. Glavni likovi su preidealni za moj ukus pa su mi nekad išli na nerve, iako ne to nije zaustavilo u čitanju.

E sad, nije da me knjiga nije zabavila, ali mi je pomalo sladunjava, tako da mislim da će serijal malo pričekati da ga se dalje primim. Iako moram priznati da me kopka što je dalje zadesilo Claire...

Čovjek bez sudbine - Imre Kertesz

Čovjek bez sudbine je autobiografsko djelo Imre Kertesza,  mađarskog židova, koji je preživio nacističke logore Auschwiz i Buchenwald. Kertesz je imao četrnaest godina kad je deportiran iz Budimpešte, te je lažući o svojim godinama pri dolasku u Auschwitz, za vrijeme selekcije, i ne znajući spasio život. Kerteszova priča je unikatno svjedočanstvo, priča dječaka, u knjizi nazvanog Georgi koji pri dolasku u logore smrti situaciju prihvaća kao normalnu i to mu ujedno spašava razum i pomaže da preživi. S obzirom da Kertesz ne zna gdje putuje u stočnom vagonu krcatom ljudi bez vode, manjak predznanja o sudbini koja ga čeka čini da opis cijele stvari zvuči kao opis običnog izleta, što šokira još više. Strahotno je prihvaćanje realnosti onakve kakva jest, kao pri dolasku u Auschwitz, te traženja smisla u događajima kako bi se održao neki privid normalnosti. Nenormalno prihvaćanje nenormalne situacije Kerteszovu knjigu čini genijalnom koliko i teškom, te radi te singularnosti ona zaslužuje hitno drugo čitanje.  Moram priznati da me čak me bilo strah dali sam neke stvari dobro shvatila. 

Apsolutno nezaobilazna literatura! Kad bi knjige poput ove (a ima ih još jako, jako mnogo, od Prima Levija, Erich Maria Remarquea, pa čak i do fikcije Karl Maya, da nabrojim prve kojih sam se sjetila) pročitao sa razumjevanjem apsolutno svaki stanovnik naše planete, i kad bi upotrijebio svu svoju empatiju i maštu da si predoči događaje, destrukciju, bol ili više vrijednosti, poštenje, suosjećajnost, svijet bi sigurno postao ljepše mjesto...

Imre Kertesz je 2002. godine za roman Čovjek bez sudbine dobio Nobelovu nagradu.