Cesta - Cormac McCarthy

Roman Cesta Cormaca McCarthyja je možda najgroznija postapokaliptična priča koju sam imala prilike čitati. Između ostalog, to je jedna od rijetkih knjiga prije koje sam pogledala film, koji sam btw željno iščekivala, a onda se potpuno ušokirala.

Cesta prati putovanje neimenovanih oca i sina koji putuju 10 godina nakon kataklizme, iz svojeg mjesta negdje sjeverno, prema toplijem jugu, slijedeći cestu ucrtanu na starim automobilskim kartama. Putem susreću i izbjegavaju krnje ostatke ljudskog društva koje je postalo  kanibalsko, nasilno i plemenski nastrojeno radi potpunog nedostatka hrane, i kolapsa svih društvenih vrijednosti.

Radnja knjige i filma se većinom podudaraju te ih oboje smatram skoro pa podjednako vrijednima. Možda radi svojih afiniteta ipak moram dati prednost knjizi, koja je ipak dramatičnija i strašnija.
Apokalipsa, mjesta i imena likova nisu definirani, što stvar čini još gorom jer se može događati bilo kome i bilo gdje. Otac bi davno odustao od dnevne borbe i preživljavanja da nema sina, te je sin, dječak od 10 godina centralni motiv priče.

Za ljubitelja apokalipse je ovo totalno genijalno štivo, za koje sam čula da je definirano kao ekološki roman, odnosno vizija budućnosti i planeta bez atmosfere, što nas vjerojatno i čeka ako se nastavimo neodgovorno ponašati kao društvo u cjelini i težiti nemogućem beskonačnom rastu bez ikakve odgovornosti.

Smjena - Hugh Howey

Uh, jako sam željno iščekivala drugi nastavak Howeyevog Silosa, te odvalila od sreće kad sam ga vidjela na zadnjem sajmu knjiga jer mi je bilo jasno da ću ga skoro upecati u knjižnici. Zna mi se desiti da iz knjižnice izađem  uvjerena da sam ulovila teži win, i onda se razočaram i malo padnem u bed. Eto, to mi se desilo sa dugoočekivanom Smjenom - nisam baš zadovoljna... I to mi je teško reći jer me Silos baš oduševio, pa sam očekivala isto i od nastavaka. Smjena je nastavak koji radnjom prethodi Silosu, te se tu dobivaju odgovori na najvažnija pitanja: što se u stvari desilo, i kako je čovječanstvo završilo u silosima? Ono što se dalo naslutiti u Silosu dobiva bolje objašnjenje: čovječanstvo, odnosno vladajuće elite, sagradile su 50 golemih podzemnih bunkera - silosa, u koja su sklonili odabrani dio populacije. Ostatak svijeta bio je uništen i učinjen potpuno negostoljubivim za stotine godina, kako bi se uništile neprijateljske nanomašine koje su bila prvobitna prijetnja zapadnom svijetu sa strane fanatičnih terorista. U doba prije apokalipse, prijetnja nanomašinama je bila sve veća, te nije postojalo načina obrane, jer je njihova tehnologija toliko sofisticirana da ju nije bilo moguće pobijediti, a kamoli spriječiti u napadu. I tako je u ime spasa svijet razoren, što je gorka istina koju znaju samo odabrani satnovnici silosa.

E sad - I don't like it - šta da radim! Obrazloženje nanomašinama me i nije baš uvjerilo, a možda je problem u tome što se tu velik dio stvari vrti oko svijeta prije apokalipse. U biti mi je drago da se riješio dio enigme jer me živo zanima što će se zbiti sa preostalim silosima, što znači da se moram strpiti do trećeg nastavka, kao i kod Prijelaza Justina Cronina. Što znači da već sada počinjem čekati, čekati i odbrojavati...

The Stand - Stephen King

Uh - uh! Evo još jedne postapokalipse, i to u režiji oca modernog horora, Stephena Kinga! Masivna knjiga se obimom može usporediti sa Under the Dome ili Duma Key, međutim izdanje kojeg sam se ja primila je complete&uncut, što znači da ima 400tinjak stranica više od originalnog izdanja, te daje čitatelju više informacija o likovima koje susreće, što se i ne mora svakome svidjeti.
Slično kao i u Croninovom Prijelazu, neizlječiva bolest koju je kreirala vlada, takozvana superflu, nesretnim slučajem zarazi čovječanstvo, te 99,9% čovječanstva podlegne zarazi. Preživjeli se skupljaju u dva tabora, onaj Majke Abigail, blage stare crnkinje koja širi mir, ljubav i dobro, te u tabor Čovjeka u Crnom, koji namjerava pokoriti i razoriti ono što je ostalo od istrebljenog svijeta. Naravno, sve se to razvija kroz puno peripetija i događaja koje drže čitatelja prikovanog za knjigu, kao što svi ljubitelji Kinga dobro znaju...

The Stand se povezuje i sa The Dark Tower, s obzirom da je glavni negativac, koji gušta postapokaliptičnu Ameriku, nitko više doli The man in black, sluga pokorni Crimson Kinga koji namjerava uništiti Kulu Tmine... Kingov svijet likova je petlja u kojoj se oni značajniji pojavljuju iz priče u priču, te na taj način čitatelju nude nova saznanja o zlim (ali i dobrim) silama... The Stand nije preveden, te cijenim englesko izdanje jer je zasigurno više doprinjelo autentičnosti sredine i američkog pionorskog duha koji je od Amerike u 200 godina učinio ono što ona jest.

Hvalospjev Leibowitzu - Walter M. Miller

Taman kad se preplašim da sam pročitala sve postapokaliptične knjige se iznenadim i naletim na nešto za što je malo reći da je legendarno! Hvalospjev Leibowitzu je postapokaliptična vizija društva razorenog nakon nuklearnog rata. Priča je podijeljena na tri dijela: Fiat Homo (600), Fiat Lux (1200) i  Fiat Voluntas Tua (1800 godina nakon apokalipse). Razoreno društvo puževim korakom se uzdiže iz pepela, te Rimokatolička crkva ima ulogu vodilje novoga svijeta.Prirodne znanosti i povijest se temelje na nagađanim činjenicama koje su neke pute toliko iskrivljene da čitatelja dobro nasmiju, i tjeraju ga da postavi pitanje o tome koliko je našeg znanja točna a koliko pogrešna pretpostavka. Vrlo satiričan prikaz ljudske gluposti, i navike ljudskog roda da uvjek na novo ponavlja greške i čini zlo umjesto dobroga je jedan od boljih opisa onoga čega se kao društvo bojimo, težimo i način na koji dolazimo do toga. Nakon kataklizmičnog uništenja svijeta, ljudskom rodu je trebalo 18 stoljeća da se vrati na razvojnu točku koja je prethodila kataklizmi, ali se, robujući svojoj fanatičnoj prirodi, čovjek ponavlja i ponovo uništava svijet... Strahota Millerove vizije je baš u tome detalju - nismo u stanju ništa naučiti, osuđeni smo, samo je pitanje vremena kakav nas kraj očekuje...

Walter M. Miller je za vrijeme Drugog svjetskog rata služio kao topnik na američkom bombarderu, te je odslužio više od 50 letova nad Italijom, između ostalog je doživio razaranje opatije Monte Cassino, što je utjecalo na pisanje Hvalospjeva Leibowitzu. Hvalospjev Leibowitzu je pisan za vrijeme Hladnoga rata, što se isčitava u prijetnji kraja u ognju nuklearne katastrofe, i svršetka same knjige. Apsolutni must read!

The Dark Tower - Stephen King

O Stephenu Kingu je rečeno sve što se treba reći nebrojeno puta, i hvalospjevi njegovoj opasnoj mašti su potpuno suvišni. Ono što mene oduševljava je što nakon nebrojenih suludih knjiga on ima moć da čitatelja opet nanovo isprepada i odvede u zasebno carstvo ludila i terora. Serija The Drak Tower je po mojem skromnom mišljenju vrhunac Kingovog stvaralaštva, gdje je upregnuo sve svoje moći da stvori svijet koji je ˝otišao svojim putem˝. Horor, sci-fi, western, postapokalipsa i fantasy su žanrovi koji su izmiješani u ovom remek dijelu koje svojom složenosti ostavlja bez daha od prve do zadnje knjige. A i nakon toga. Kao što se već dalo naslutiti u nekim prijašnjim knjigama, kao što su Herčevi u Atlantidi, King pretpostavlja da postoji više paralelnih svjetova, te da neki ljudi imaju moć putovanja iz jednog u drugi. The Dark Tower predstavlja kulu koja se nalazi u centru svemira, koja stoji usred polja crvenih ruža, te će njeno uništenje izazvati uništenje svih svijetova. Revolveraš Roland (Gunslinger) kreće na pohod spasenja svijeta, odnosno svih svjetova. Radnja knjige vodi kroz New York iz kojeg dolaze ostala tri glavna lika, Eddie, Jake i Odetta, te kroz Rolandov svijet, koji je malo je reći otišao k vragu. U tom svijetu se miješaju artefakti moderne civilizacije, starog Divljeg Zapada i seoskih gazdinstava. Dijelovi su potpuno uništeni, te legije Crvenoga Kralja donose uništenje kud god prođu. King je u ovaj lonac strpao sve i svašta, te to obilno začinio dozom ludila: ZZ Top, naftne bušotine, ljudoždere, poludjele vlakove, medvejede s antenama u glavi... 

U hrvatskom je prijevodu izdan samo prvi dio, Revolveraš, pa bi se fanovi koje on opčini mogli prebaciti na čitanje serije na engleskom jeziku.

Nakon napisane sedmerologije, izašao je i nastavak koji je nazvan ˝prequel˝, odnosno nastavak koji prethodi radnji u originalnoj seriji, ili je njen integralni dio. U ovom slučaju je to The wind through the keyhole, zanimljiva vrsta intermezza serije.

The Dark Tower je u Marvelovom izdanju predstavljen i kao strip, te epizode prate originalnu radnju ili su zasebni djelovi koji su nadodani originalnoj seriji. Vrhunski crtež pridonosi vrijednosti stripa, međutim u meni on nije izazvao preveliko oduševljenje, te mi je cijelo vrijeme zvučao ˝falše˝ te sam nakon naručena četiri dijela s Amazona odustala. 

The Dark Tower je jedno od onih epskih putovanja koje čitatelja vuče da mu se vrati opet i opet, pogotovo ako je nakon kraja ostao bez teksta, što se u ovom slučaju, očekivano, događa.

Zanimljivo je da je King desetljećima pisao knjigu, te tvrdi da u niti jednom trenu nije znao kako će se priča završiti i da je to na neki način iznenadilo i njega. Čitatelji su bili i oduševljeni i ogorčeni, a niz njih ga je tokom godina molio da im otkrije završetak... 

Primite se The Dark Towera i strepite!

Dvanaestorica - Justin Cronin

Dvanaestorica je drugi nastavak iz Croninove trilogije čiji je prvi dio Prijelaz. Maestralan poput Prijelaza, u Dvanaestorici se saga nove Amerike nastavlja. Junaci izbjegli iz naselja zvanog Prva Kolinija, u Kaliforniji, sada već duže vremena žive u Teksasu u naselju od dvadesetak tisuća ljudi. Unatoč sigurnosti koju nudi sustav koji fantomski podsjeća na stari SAD (ustrojena vojska, predsjednica, naftna industrija...), prijetnja napada virala ne nestaje, i borba se nastavlja. 

Tko su Dvanaestorica, i zašto su tolko zastrašujući? Dvanaestorica su zapravo početni subjekti, zatvorenici na kojima se testirao prvotni vampirski virus, čijim je bijegom započela kataklizma. Svatko od Dvanaestorice nosi različit oblik virusa, te ljudi koje zaraze postaju njihovi virali, njihovi Mnogi. U Dvanaestorici se saga nastavlja u nepredvidljivom smjeru: opustošena Amerika krije golemo naselje u Iowi, u kojemu vlada diktator koji je sklopio neku vrstu pakta sa viralima. Tu se raspliću sudbine likova koji su nestali u prvoj knjizi, i likova koji su direktno ili indirektno vezani sa događajima iz prve knjige.

Zanimljivo je čitati o onome što ostaje od Amerike: ljudi još uvijek iskorištavaju naftne bušotine, međutim većina njih ispumpava svoj sadržaj u Meksički zaljev koji je nepovratno zagađen što podsjeća na havariju Deep Horizona; enormna količina napuštenih brodova je nasukana na obalu, ali se nezna što je sa minama koje je NATO položio uz obalu kontinenta kao mjeru zaštite od bjega njegovih stanovnika, niti da li su te mine uopće bile položene.

Dvanaestorica će zadovoljiti količinom akcije i smjerom u koji ide radnja, te stoji uz bok Prijelazu koji je vrlo visoko postavio letvicu. Treći nastavak trilogije, koji bi trebao biti i završni, Cronin upravo piše, a ja ga jaaako jaaako nestrpljivo očekujem!

Silos - Hugh Howey

Volim, volim, volim! Još jedna svježa i zanimljiva vizija postapokalipse! Ovaj put je zemlja toliko kontaminirana i uništena da je život na njenoj površini nemoguć. Čovječanstvo, odnosno ono što je od njega ostalo, živi u podzemnom silosu, čiji gornji dio viri na površinu. Cijela je zajednica strogo ustrojena, poput košnice - postoje informatičari, mehaničari, bolničari, farmeri, te svaki odijel zauzima točno određene katove  silosa. Kazna za najteže prijestupe je izgon iz silosa na površinu - gdje čeka sigurna smrt. Ipak, postoje ljudi koji su samovoljno htjeli izaći. 

U svijetu koji podliježe nizu pravila se uvijek nađe neki sumnjičavi individualac koji krene postavljati nezgodna pitanja, koja neizbježno pokrenu lavinu događaja koji situaciju preokrenu naopačke. A što je čudno, čini se da se pobune takve vrste odigravaju u sličnim vremenskim razmacima. Ovog puta će se naši junaci snaći i doći do strahovitog otkrića - nisu sami! Postoji još više silosa, ali ne znaju ništa jedni o drugima, čak ni razlog zašto se civilizacija sklonila u silose.po
Zastrašujuće je da uništenje ovoga svijeta nije slučajan čin ili splet nesretnih okolnosti kao što se to inače događa, već namjeran potez, neka vrsta katarze i čišćenja planete, a dio čovječanstva koji je smatran vrijednim očuvanja sklonjen je u silose.

Vizija budućnosti koju nam pruža Silos će oduševiti svakog fana apokalipse, a ono što je još uzbudljivije jest da je to samo dio priče koja je pisana u nastavcima na Amazonu. Nastavci su pisani dalje i dalje na inzistiranje čitatelja, te se nadam da će biti izdani i oni koje nije sabralo hrvatsko izdanje Silosa.

Omiljeni dio: otkrivanje vanjskog svijeta, i činjenice da nisu sami!

Kis - Tatjana Tolstoj

Kis Tatjane Tolstoj je čudna distopijsko - postapokaliptična priča. Na mjestu gdje je nekad stajala Moskva, sada, nakon dvjestotinjak godina stoji Fjodor Kuzmičks. Nuklearna katastrofa je izbrisala svijet 21. stoljeća, i u Fjodoru Kužmičksu živi narod koji se prilagodio novim uvjetima. 

Kako i biva nakon nuklearne katastrofe, postoje mutacije, takozvane ˝posljedice˝, a ljudi se služe ˝izrodima˝, odnosno jako mutiranim ljudima, kao marvom. Nekima je posljedica dugačak život, i oni se nazivaju ˝prijašnji˝, a to su oni koji su živjeli i prije vremena nuklearne katastrofe.

A kakav je narod? Neuk, plitak, praznovjeran, zavidan i nasilan. Veseli se tuđoj nesreći, plače na svoju. Izgleda da je budućnost izvukla iz čovjeka ono najgore - glupost.

Roman je pisan u narodnom tonu, slijedi tok misli jednog od stanovnika nekadašnje Moskve, pisara Benedikta, i prati njegovu evoluciju iz običnog neukog stanovnika, u nekoga tko žeđa za informacijama. Na žalost, njegova potraga za znanjem je konfuzna te se ne može baš dobro sporazumjeti sa prijašnjima koji bi mu bili u stanju ponuditi odgovore na neka pitanja.

Kis je svevremenska priča, nakon jednog tiranina i njegove samovolje na pozornicu stupa drugi te se stvari mijenjajući u biti ostaju iste. 

Omiljeni lik:  Benedikt, postaje simpatičan kad počne čitati, a ogotovo kad nema više što za čitati. Potpuno ga razumijem!

Prijelaz - Justin Cronin

Prijelaz, otkud krenuti... E pa, Prijelaz je definitivno moj postapokaliptični favorit!
U moru postapokalipse koju sam čitala u zadnje vrijeme, Prijelaz me se posebno dojmio. Možda je to radi životopisnih likova u koje se odmah zaljubite, ili radi strašne vizije budućnosti, ali Prijelaz budi emocije.

Medicinsko testiranje novootkrivenog virusa dovede čovječanstvo na rub postojanja. Jedno stoljeće kasnije, ono što je od čovječanstva ostalo nosi se sa životom najbolje što zna. A takav život nije nikako jednostavan, naprotiv - i upravo zato se moraju dogoditi zgode i nezgode koje će još više zakomplicirati stvar. SAD je pust, a naši junaci u maloj oazi života koja odolijeva zadnjih sto godina neznaju jesu li sami ili je još netko ostao živ. I upravo će to na svojem dugom putovanju punom opasnosti otkriti. A ono što im donosi budućnost je naprosto nevjerojatno - pustoš je sveprisutna i minuciozno opisana, a opasnost vreba non-stop.
Posljednja Kolonija, naselje u Kaliforniji iz kojeg kreće odiseja naših junaka se od opasnosti brani zidom visokim 20 metara osvijeetljenim sa 12 reflektora. Struja se dobiva iz vjetroelektrane, ali akumulatori ne mogu trajati viječno, i to odgovorni inžinjer zna....

Prijelaz je masivna knjiga, u kojoj svepopularni vampiri dobivaju novo, grabežljivo i nasilno obličje. Likovi sa kojima se susrećemo nas u potpunosti obuzmu, i nemoguće je ne osjećati strah, paniku i nadu sa njima.

Prijelaz je prva od tri knjige, od kojih je druga Dvanaestorica, prevedena i izdana u Hrvatskoj, dok se treća piše ove godine...a ja ju ne mogu dočekati!

Obožavam postapokalipsu i SF, jer mi pružaju pogled u bezbroj mogućnosti koje naša budućnost donosi. Čitajući prijelaz sam se često zapitala - da se ovog časa desi apokalipsa, koliko bi trajale naprave koje danas koristimo? Koliko bi trebalo zgradama da se uruše, cestama da budu zametene, mašinama da korodiraju? I koliko bi se nas znalo služiti onime što je ostalo? Naježim se kad razmišljam o tome...

Omiljeni likovi: Michael i Alicia, jer su tako sposobni!