Coraline - Neil Gaiman

Nije novost da mi je Neil Gaiman jedan od omiljenih autora, i za tu ljubav moram zahvaliti jednoj dragoj prijateljici koja mi je onomad davno preporučila njegove knjige. Super su mi njegove priče, i to podjednako one kraće i one duže, iako volim da gušt dobre priče traje i traje što duže.

Coraline & Other Stories je Gaimanova klasična genijalna fantasy zbirka. Noseća priča, Coraline, je poprilično jeziv fantasy-horor. Djevojčica Coraline se sa roditeljima useli u staru kuću u kojoj postoji nekoliko čudnih susjeda, te u svojim istraživanjima naiđe na zatvorena vrata, koja Coraline odvedu u Drugi Svijet. U Drugom Svijetu žive Druga Majka i Drugi Otac, koji se bave Coralinom puno više nego njeni pravi roditelji, ali imaju crnu dugmad ušivenuu na mjestu očiju. Coraline dobiva jezivu ponudu za ostanak u Drugom Svijetu, i iako ne želi ostati, biva zatvorena na tom mjestu. Neočekivano, čudnovati i nesvakidašnji saveznici joj pomažu pri bijegu u svoj svijet...

Coraline je Gaiman napisao za svoju kčer, koja mu je pričala strašne dječje priče kad bi došla iz vrtića. U priču je ukomponirao mjesta i likove iz svog života, te ju je pisao korak po korak, skoro deset godina. 

Neil Gaiman ima poseban način pisanja, po mom dojmu poludorečen ili polunedorečen, gdje mi se često čini da priča ne počinje na početku i ne završava u potpunosti. Dojam misterije je prisutan cijelim putem, i na kraju sve ostaje visjeti u zraku, tako da bi se za većinu njegovih priča bez problema mogla nadovezati nova...

U ovom slučaju moram pohvaliti genijalno Bloomsburyjevo izdanje iz serije Bloomsbury Phantastics, čiji Jonathan Strange & Mr. Norrel posjedujem iz iste serije. Odlična crno bijela naslovnica i crni rub stranica daju ovoj dark zbirci priča još mračniji i jeziviji izgled.

Priča je višestruko nagrađivana te ekranizirana 2009. godine.

The Stand - Stephen King

Uh - uh! Evo još jedne postapokalipse, i to u režiji oca modernog horora, Stephena Kinga! Masivna knjiga se obimom može usporediti sa Under the Dome ili Duma Key, međutim izdanje kojeg sam se ja primila je complete&uncut, što znači da ima 400tinjak stranica više od originalnog izdanja, te daje čitatelju više informacija o likovima koje susreće, što se i ne mora svakome svidjeti.
Slično kao i u Croninovom Prijelazu, neizlječiva bolest koju je kreirala vlada, takozvana superflu, nesretnim slučajem zarazi čovječanstvo, te 99,9% čovječanstva podlegne zarazi. Preživjeli se skupljaju u dva tabora, onaj Majke Abigail, blage stare crnkinje koja širi mir, ljubav i dobro, te u tabor Čovjeka u Crnom, koji namjerava pokoriti i razoriti ono što je ostalo od istrebljenog svijeta. Naravno, sve se to razvija kroz puno peripetija i događaja koje drže čitatelja prikovanog za knjigu, kao što svi ljubitelji Kinga dobro znaju...

The Stand se povezuje i sa The Dark Tower, s obzirom da je glavni negativac, koji gušta postapokaliptičnu Ameriku, nitko više doli The man in black, sluga pokorni Crimson Kinga koji namjerava uništiti Kulu Tmine... Kingov svijet likova je petlja u kojoj se oni značajniji pojavljuju iz priče u priču, te na taj način čitatelju nude nova saznanja o zlim (ali i dobrim) silama... The Stand nije preveden, te cijenim englesko izdanje jer je zasigurno više doprinjelo autentičnosti sredine i američkog pionorskog duha koji je od Amerike u 200 godina učinio ono što ona jest.

Američki bogovi - Neil Gaiman

Neil Gaiman ima posebno mjesto u mojem srcu, a Američki bogovi je vrhunski horor fantasy pisan u njegom klasičnom stilu. S obzirom da sam sve njegove knjige čitala na engleskom, ovo djelo mi daje realističniji utisak, činjenica koja nimalo ne umanjuje atmosferu kojom odiše. Kao što sam naslov odaje, u Americi ima puno bogova, s obzirom da je svaki njen doseljenik sa sobom donjeo svoja vjerovanja. Neki od njih su skoro pa zaboravljeni pa na taj način i oslabjeli, ali oni svi postoje i životare na američkom tlu. Shadow je bivši zatvorenik koji pri izlasku iz zatvora dobije zadatak da prati čudnovatog gospodna Wednesdaya na njegovom putovanju kroz Ameriku. Wednesday posjećuje svoje prijatelje, za koje se uspostavi da su drevni bogovi poput egipatskih Ozirisa i Anubisa, slavenskog Černoboga i mnogih drugih. Stare bogove i vjerovanja zamijenjuju novi bogovi i vjerovanja: nove tehnologije, novac, slava, te se čini da predstavljaju prijetnju starim bogovima. Novo i staro su u koliziji te se sprema sukob koji bi trebao riješiti i odlučiti tko je tu glavni. Ali stvari nisu onakve kakvima se čine... 

Gaimanov trip je putovanje kroz svjetsku mitologiju, put kroz povijest čovječanstva i vjerovanja koja su čovjeku olakšavala svakodnevni život kroz tisuće godina, od samog početka postojanja. Sama priča educira kako su se naši preci nosili sa životom u staro doba, i pruža pogled u neka od najstrašnijih i najnehumanijih djevola povijesti. Ova knjiga savršeno uspijeva u jednoj stvari - da se sledite čitajući o nama samima.

Neverwhere - Neil Gaiman

Majstor horor fantasyja Neil Gaiman ne može nikada razočarati, što njegovi fanovi jako dobro znaju! 

U priči Neverwhere, postoje dva Londona - London Above i London Below, dva potpuno različita svijeta koja se miješaju ali onaj gornji ne zna za postojanje donjeg. A donji svijet obitava u pukotinama gornjeg svijeta, i satkan je od svega zanimljivoga što dobar horor mora sadržavati: zvijeri, anđeli, opati, bića koja isisavaju život, ona koja ugodno žive u kanalizaciji te ona sa magičnim moćima koja im pomažu u svakodnevnom životu. Avantura počinje kad običan mladižć Richard naleti na Door, onu koja ima moć da otvori bilo koja vrata bilo kad i bilo gdje. 

Gaimanova mašta nema granica, što je dokazao tisuću puta, i taman kad čitatelj pomisli da je sve već vidio, on vadi asa iz rukava, i čitatelj ostaje potpuno zabezeknut onime što je saznao. Jeziva viktorijanska atmosfera odiše elementima steampunka, zna čak djelovati sherlockovski, dok putovanje kroz podzemlje, odnosno  tunele metra malo podsjeća na Artemovo putovanje kroz moskovski metro u Metro 2033. Za razliku od Kinga, Neil Gaiman postiže uvijek efekt horora kroz sanjivu, romantičnu, čak melankoničnu prizmu, te njegovi uratci djeluju baršunasto oštri i opasni.

Gaiman je jedan od pisaca kojeg uvijek vrijedi pročitati, neovisno o čemu i u kom obliku on pisao, jer vas nikada, ali baš nikada neće ostaviti na cjedilu!