Herčevi u Atlantidi - Stephen King

Nisam dugo, i to baš o njemu, pa ću danas opisati jedno od meni najdražih Kingovih djela. Herčevi u Atlantidi nisu klasičan Kingov horor, već omnibus koji čine horor i roman odrastanja, ratna i povijesna priča. Herčevi u Atlantidi je knjiga o generaciji američkih baby boomera, koji su se nadali velikim stvarima a osjetili i doprinjeli razočaranju i izdaji svojih ideala.

Prvi dio, Prizemnici u žutim kaputima, je u biti veći dio knjige, u kojem se prati odrastanje dječaka Bobbyja koji se sprijatelji sa novodoseljenim starijim susjedom Tedom Brautiganom, za kojeg se ispostavi da se skriva od nekoga. E sad, tu dolazi do izražaja povezanost Kingovih dijela - naime Ted biježi od zlih slugu Crvenoga Kralja iz The Dark Tower, što mi nije bilo do kraja jasno dok nisam pročitala tu zbirku, iako se kuži da je Ted u gadnoj stisci i opasnosti. U međuvremenu se Bobby sprijateljuje sa djevojčicom Carol i dječakom Sully Johnom i dolazi u sukob sa nasilnim Willyjem.

Sljedeće tri kraće priče su priče o Vijetnamskom ratu, koji je duboko obilježio Ameriku 60-ih i 70-ih. Te priče prate život likova iz Bobbyjevog djetinstva: Herčevi u Atlantidi - studiranje dok traje Vijetnamski rat, kad studiranje doslovno znači život ili smrt, jer pad godine i napuštanje studija znače novačenje u vojsku i odlazak u rat... Slijepi Willy prati Willyjevu pokoru radi događaja iz djetinstva; Zašto smo u Vijetnamu je priča o sudbini Sully-Johna koji je vijetnamski veteran; Padaju nebeske noćne sjene je zadnji dio u kojem se opet susreću Bobby i Carol...

Obožavam Kinga, obožavam način na koji on unosi život u svoje likove, koliko ih čarobno opisuje, toliko dobro da mogu osjetiti miris asfalta kad opisuje ljetnu žegu, dječje razočaranje naneseno nepravdom, strah i bol... Kingove lekcije o američkoj povijesti su nenadmašne, osjećaj poraza koji je jedna generacija sama sebi zadala je dočaran izravno i bez opravdanja jednom rečenicom: we blew it... Iz Kingova pera je izašla oda jednoj generaciji, njenim idealima i snovima, te gubitka i neispunjenja istih...

The Stand - Stephen King

Uh - uh! Evo još jedne postapokalipse, i to u režiji oca modernog horora, Stephena Kinga! Masivna knjiga se obimom može usporediti sa Under the Dome ili Duma Key, međutim izdanje kojeg sam se ja primila je complete&uncut, što znači da ima 400tinjak stranica više od originalnog izdanja, te daje čitatelju više informacija o likovima koje susreće, što se i ne mora svakome svidjeti.
Slično kao i u Croninovom Prijelazu, neizlječiva bolest koju je kreirala vlada, takozvana superflu, nesretnim slučajem zarazi čovječanstvo, te 99,9% čovječanstva podlegne zarazi. Preživjeli se skupljaju u dva tabora, onaj Majke Abigail, blage stare crnkinje koja širi mir, ljubav i dobro, te u tabor Čovjeka u Crnom, koji namjerava pokoriti i razoriti ono što je ostalo od istrebljenog svijeta. Naravno, sve se to razvija kroz puno peripetija i događaja koje drže čitatelja prikovanog za knjigu, kao što svi ljubitelji Kinga dobro znaju...

The Stand se povezuje i sa The Dark Tower, s obzirom da je glavni negativac, koji gušta postapokaliptičnu Ameriku, nitko više doli The man in black, sluga pokorni Crimson Kinga koji namjerava uništiti Kulu Tmine... Kingov svijet likova je petlja u kojoj se oni značajniji pojavljuju iz priče u priču, te na taj način čitatelju nude nova saznanja o zlim (ali i dobrim) silama... The Stand nije preveden, te cijenim englesko izdanje jer je zasigurno više doprinjelo autentičnosti sredine i američkog pionorskog duha koji je od Amerike u 200 godina učinio ono što ona jest.

The Dark Tower - Stephen King

O Stephenu Kingu je rečeno sve što se treba reći nebrojeno puta, i hvalospjevi njegovoj opasnoj mašti su potpuno suvišni. Ono što mene oduševljava je što nakon nebrojenih suludih knjiga on ima moć da čitatelja opet nanovo isprepada i odvede u zasebno carstvo ludila i terora. Serija The Drak Tower je po mojem skromnom mišljenju vrhunac Kingovog stvaralaštva, gdje je upregnuo sve svoje moći da stvori svijet koji je ˝otišao svojim putem˝. Horor, sci-fi, western, postapokalipsa i fantasy su žanrovi koji su izmiješani u ovom remek dijelu koje svojom složenosti ostavlja bez daha od prve do zadnje knjige. A i nakon toga. Kao što se već dalo naslutiti u nekim prijašnjim knjigama, kao što su Herčevi u Atlantidi, King pretpostavlja da postoji više paralelnih svjetova, te da neki ljudi imaju moć putovanja iz jednog u drugi. The Dark Tower predstavlja kulu koja se nalazi u centru svemira, koja stoji usred polja crvenih ruža, te će njeno uništenje izazvati uništenje svih svijetova. Revolveraš Roland (Gunslinger) kreće na pohod spasenja svijeta, odnosno svih svjetova. Radnja knjige vodi kroz New York iz kojeg dolaze ostala tri glavna lika, Eddie, Jake i Odetta, te kroz Rolandov svijet, koji je malo je reći otišao k vragu. U tom svijetu se miješaju artefakti moderne civilizacije, starog Divljeg Zapada i seoskih gazdinstava. Dijelovi su potpuno uništeni, te legije Crvenoga Kralja donose uništenje kud god prođu. King je u ovaj lonac strpao sve i svašta, te to obilno začinio dozom ludila: ZZ Top, naftne bušotine, ljudoždere, poludjele vlakove, medvejede s antenama u glavi... 

U hrvatskom je prijevodu izdan samo prvi dio, Revolveraš, pa bi se fanovi koje on opčini mogli prebaciti na čitanje serije na engleskom jeziku.

Nakon napisane sedmerologije, izašao je i nastavak koji je nazvan ˝prequel˝, odnosno nastavak koji prethodi radnji u originalnoj seriji, ili je njen integralni dio. U ovom slučaju je to The wind through the keyhole, zanimljiva vrsta intermezza serije.

The Dark Tower je u Marvelovom izdanju predstavljen i kao strip, te epizode prate originalnu radnju ili su zasebni djelovi koji su nadodani originalnoj seriji. Vrhunski crtež pridonosi vrijednosti stripa, međutim u meni on nije izazvao preveliko oduševljenje, te mi je cijelo vrijeme zvučao ˝falše˝ te sam nakon naručena četiri dijela s Amazona odustala. 

The Dark Tower je jedno od onih epskih putovanja koje čitatelja vuče da mu se vrati opet i opet, pogotovo ako je nakon kraja ostao bez teksta, što se u ovom slučaju, očekivano, događa.

Zanimljivo je da je King desetljećima pisao knjigu, te tvrdi da u niti jednom trenu nije znao kako će se priča završiti i da je to na neki način iznenadilo i njega. Čitatelji su bili i oduševljeni i ogorčeni, a niz njih ga je tokom godina molio da im otkrije završetak... 

Primite se The Dark Towera i strepite!