Never Let Me Go - Kazuo Ishiguro

Never Let Me Go je science fiction/distopija u stilu Cloud Atlasa, sa srcedrapajućim efektom Roadside Picnica, iako im po radnji nije nimalo slična. Da ne postoji krajnji element koji nosi priču i definira ju distopijskom knjiga bi mogla biti manje više roman odrastanja.

Priču priča 31-godišnja Kathy, koja je po struci njegovatelj iliti "carer", te je odrasla u domu za djecu Hailsham, i evocira uspomene iz svojeg djetinstva i mladosti. Kako priča napreduje počinje se nazirati zastrašujuća istina, te da Hailsham nije običan dom za "običnu" djecu. Naime u Kathynom distopijskom svijetu postoje klonovi, odnosno ljudi koji su stvoreni kako bi bili donori organa. Donacije se izvode do smrti donora, te sve njih neizbježno čeka smrt. Kathy ja njegovateljica, te njeguje donore koji se oporavljaju od operacija, te će kao i svaki "carer"  i sama jednom postati donor. 

Sama priča nije fokusirana na sf/distopijsku cjelinu, već na prijateljstvo Kathy i njena dva prijatelja iz djetinstva iz Hailshama, kojima ona postaje "carer". To je priča o ljubavi, prijateljstvu i nadasve gubitku. Tragičnih događaji su zacrtani sudbinom i prije samog rođenja Kathy i njenih prijatelja, i njihovo mirno shvaćanje i prihvacanje budućnosti na koju nemaju pravo te uživanje u onoliko života koliko im je predviđeno da imaju su koliko tužni toliko i stravični.

Never Let Me Go je priča koja može postaviti pitanje za niz pojava u aktualnom svijetu, od kloniranja, surogat majčinstva, etičnosti biomedicinskih istraživanja i pomicanja granica u kreiranju ljudskih bića.

Never Let Me Go toplo preporučujem svim ljubiteljima žanra, te mislim da bi priča mogla bez problema postati klasik.

2010. godine je snimljen i film, kojeg namjeravam pogledati čim mi se dojam o knjizi slegne....

Cesta - Cormac McCarthy

Roman Cesta Cormaca McCarthyja je možda najgroznija postapokaliptična priča koju sam imala prilike čitati. Između ostalog, to je jedna od rijetkih knjiga prije koje sam pogledala film, koji sam btw željno iščekivala, a onda se potpuno ušokirala.

Cesta prati putovanje neimenovanih oca i sina koji putuju 10 godina nakon kataklizme, iz svojeg mjesta negdje sjeverno, prema toplijem jugu, slijedeći cestu ucrtanu na starim automobilskim kartama. Putem susreću i izbjegavaju krnje ostatke ljudskog društva koje je postalo  kanibalsko, nasilno i plemenski nastrojeno radi potpunog nedostatka hrane, i kolapsa svih društvenih vrijednosti.

Radnja knjige i filma se većinom podudaraju te ih oboje smatram skoro pa podjednako vrijednima. Možda radi svojih afiniteta ipak moram dati prednost knjizi, koja je ipak dramatičnija i strašnija.
Apokalipsa, mjesta i imena likova nisu definirani, što stvar čini još gorom jer se može događati bilo kome i bilo gdje. Otac bi davno odustao od dnevne borbe i preživljavanja da nema sina, te je sin, dječak od 10 godina centralni motiv priče.

Za ljubitelja apokalipse je ovo totalno genijalno štivo, za koje sam čula da je definirano kao ekološki roman, odnosno vizija budućnosti i planeta bez atmosfere, što nas vjerojatno i čeka ako se nastavimo neodgovorno ponašati kao društvo u cjelini i težiti nemogućem beskonačnom rastu bez ikakve odgovornosti.

Coraline - Neil Gaiman

Nije novost da mi je Neil Gaiman jedan od omiljenih autora, i za tu ljubav moram zahvaliti jednoj dragoj prijateljici koja mi je onomad davno preporučila njegove knjige. Super su mi njegove priče, i to podjednako one kraće i one duže, iako volim da gušt dobre priče traje i traje što duže.

Coraline & Other Stories je Gaimanova klasična genijalna fantasy zbirka. Noseća priča, Coraline, je poprilično jeziv fantasy-horor. Djevojčica Coraline se sa roditeljima useli u staru kuću u kojoj postoji nekoliko čudnih susjeda, te u svojim istraživanjima naiđe na zatvorena vrata, koja Coraline odvedu u Drugi Svijet. U Drugom Svijetu žive Druga Majka i Drugi Otac, koji se bave Coralinom puno više nego njeni pravi roditelji, ali imaju crnu dugmad ušivenuu na mjestu očiju. Coraline dobiva jezivu ponudu za ostanak u Drugom Svijetu, i iako ne želi ostati, biva zatvorena na tom mjestu. Neočekivano, čudnovati i nesvakidašnji saveznici joj pomažu pri bijegu u svoj svijet...

Coraline je Gaiman napisao za svoju kčer, koja mu je pričala strašne dječje priče kad bi došla iz vrtića. U priču je ukomponirao mjesta i likove iz svog života, te ju je pisao korak po korak, skoro deset godina. 

Neil Gaiman ima poseban način pisanja, po mom dojmu poludorečen ili polunedorečen, gdje mi se često čini da priča ne počinje na početku i ne završava u potpunosti. Dojam misterije je prisutan cijelim putem, i na kraju sve ostaje visjeti u zraku, tako da bi se za većinu njegovih priča bez problema mogla nadovezati nova...

U ovom slučaju moram pohvaliti genijalno Bloomsburyjevo izdanje iz serije Bloomsbury Phantastics, čiji Jonathan Strange & Mr. Norrel posjedujem iz iste serije. Odlična crno bijela naslovnica i crni rub stranica daju ovoj dark zbirci priča još mračniji i jeziviji izgled.

Priča je višestruko nagrađivana te ekranizirana 2009. godine.