Mjesto za ubijanje - Tess Gerritsen

Tess Gerritsen je napisala knjigu koja me na trenutke smrzavala od straha, te čak natjerala da ju pustim da malko ˝odleži˝. Potpuno crn i katastrofalan početak priče ne ostavlja nade da će radnja krenuti u spasonosnom smjeru, a količina loših događaja se samo akumulira sa daljnjim čitanjem. Mjesto za ubijanje je zastrašujuć krimić koji upliće više zastrašujućih pojava u jedan prestrašan miks. Masovna grobnica, poligamne sekte, korumpirane strukture i nesavjesno odlaganje toksičnog otpada su elementi koji se pojavljuju i priči daju zlokoban ton.

Na početku same priče nije baš jasno da li se radi o horor priči s elementima nadnaravnoga, jer se nesretni događaji mogu interpretirati i na takav način. Kako se radnj razvija postaje jasno da je riječ o itekako ovozemaljskim pojavama, što u biti čini stvar još gorom!

Mjesto za ubijanje je knjiga koja se ne ispušta lako iz ruku te garantira čitanje do kasno u noć!

Lice smrti - Cody McFadyen

Lice smrti je jedan od brutalnijih krimi romana koje sam pročitala u zadnje vrijeme. Ono što ga čino zanimljivim jest glavna junjakinja, specijalna agentica Smoky Barrett. Smoky je klasičan snažan lik, vrhunska profesionalka, neustrašiva policajka. Smoky je pretrpijela strahovit gubitak - serijski ubojica kojeg je lovila joj je pobio obitelj, i ona se sa time nosi što bolje zna. U romanu Lice smrti se ubojica osvećuje za davnu nepravdu, kad ga je kao dijete policija spasila iz ruku trgovaca ljudima, ali nakon toga i vratila u taj pakao. Osveta je strašna, traje desetljećima i upliće sve ljude koji su umiješani u njegovo djetinstvo, pa i njihove obitelji. Tema ove knjige je korumpiranost institucija, preciznije policije, i stravične posljedice koje se rađaju iz toga. Ti slučajevi nisu nikakva novost, poznato je da su i u Hrvatskoj otkriveni policajci koji su surađivali sa trgovcima ljudi ili droge. Srećom za sve nas, otkriveni su te će biti osuđeni.

Lice smrti je dinamičan roman, drži vas prikovanima do samog kraja, te se preobrati nižu jedan za drugim. 

Možda zna biti malo iritantna nepogrešivost i snaga glavne junjakinje, no s obzirom da je ona ta koja riješava cijeliu slučaj takva mora da bude. Nakon Lica smrti ću se definitivno primiti još kojeg McFadyenovog romana, Čovjek iz sjene.

Il pettirosso, Nemesi, La ragazza senza volto - Jo Nesbo

Jo Nesbo se pojavljuje u izlogu svake knižare kraj koje prođem, a u knjižnici vidim da je non-stop rezerviran. Kako bi se dočepala njegovih uratka sam šegavo uzela knjige na talijanskom. I što reći? Pa, inspektor Harry hole je moj novi omiljeni književni inspektor! Ok, nakon Eberharda Mocka Mareka Krajewskog, on je apsolutni favorit! Harry Hole je lik koji tegli cijelu seriju na leđima, on je neprilagođen tip, emotivan, empatičan, ima problema s alkoholom, ali je iznimno sposoban i stručan. Naime, da nije toliko stručan odavno bi dobio otkaz radi čudnovatog pristupa svojim istragama. Harry Hole je antijunak, spašavajući ljude i svijet oko sebe on pokušava spasiti i sebe samoga, što djelomice i uspijeva, jer se u jednom trenu ostavlja svoje najveće mane - alkohola. Međutim u utrci sa vremenom i ubojicama koje lovi on žrtvuje sve svojoj dužnosti i strasti, na taj način gubeći voljene osobe koje jednostavno ne mogu da ga dijele sa njegovim poslom u tolikoj mjeri.

Il pettirosso, odnosno Crvendać, je prva knjiga koju sam pročitala, te je tema povijesne osvete, koja vuče korijene u Drugom svjetskom ratu, vrlo intrigantno obrađena. Sam naslov je nadimak jednog vojnika, poznatog po rezanju vratova neprijatelja. U toj priči, osim intrigantnih umorstava koje rješava Harry Hole, prezentiran je i jedan dio norveške prošlosti - onaj kvislinški, kolaboracionistički.

U knjizi Nemesi se Harry Hole bavi riješavanjem ubojstva koje se dogodilo za vrijeme pljačke banke, dok u La ragazza senza volto riješava ubojstvo pripadnika Vojske spasa. Zanimljivo je da se u La ragazza senza volto pojavljuje hrvatski plaćeni ubojica i Harry Hole putuje u Zagreb.
S obzirom da je Nesbo plodan autor te je izdao još niz knjiga te serije jedva čekam da ih se primim i s guštom pročitam. Ono što mi se sviđa kod skandinavskih autora, poput Nesba i Larssona je opis i prenošenje atmosfere njihovih zemalja, koje u principu nisu toliko poznate i uobičajene. Imam utisak da se većina krimića kao po nekom klišeju odvija stalno u Americi, tako da strahovito uživam u priči koja se odvija u najbogatijim i najrazvijenijim demokracijama svijeta.

Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju - Olga Tokarczuk

Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju je krimi roman vrlo čudne radnje i još čudnijeg završetka. U pograničnom dijelu Poljske, na visoravni zvanoj propuh iznenada počnu umirati mučitelji životinja iliti ljudi upleteni u neko nasilje nad životinjama. Na prvu ruku se čini da je zadovoljena pravda - životinje su se počeve osvećivati ljudima, no to i nije baš tako. Glavni lik, Janine, je dugogodišnja vegetarijanka i zaljubljenica u astrologiju, na duhovit način prikazuje zatucano poljsko društvo, toliko nalik našem hrvatskom. Večina je neosjetljiva , korumpirana, tvrde da su vjernici iako im one iskonske vjere i ljubavi jako fali. Životinje ih ne zanimaju, divlje im služe za razonodu (lov) i zaradu (uzgoj lisica radi krzna), a domaće ne poštuju (lovci ubijaju pse, ne skrbe o svojima). Nad djecom se vrši indoktrinacija od malih nogu, a sve što je iole ˝alternativnije˝ se sumnjičavo gleda. Nasuprot toj primitivnosti stoje i neki pojedinci proigresivnih vidika, sama Janine, njen bivši učenik, njen susjed i prijateljica iz grada. Oni će odigrati odlučujuću ulogu u potrazi za ubojicom, i riješiti misterij. Završetak me osobno rastužio, malo ostavio gorak okus u ustima, iako se taj osjećaj nazire kroz cijeli roman. Postoje i vrlo veseli djelovi, meni je smješna blizina Češke, koja predstavlja zemlju civiliziranosti i uređenosti, kao da tamo teku med i mlijeko. Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju je roman koji treba svakako pročitati, radi vlastite osvještenosti i ekspanzije vidika!

La mano - Henning Mankell

Henning Mankell je autor serije krmi romana o inspektoru Wallanderu, srednjovječnom policajcu švedskog grada Ystada. Wallander je udovac, živi sa kćerkom koja također radi u policiji, te ga muče klasične boljke srednje dobi. Unatoč tome, namjerava srediti svoj život, i korak ka tomu je kupnja kuće sa dvorištem i nabavka psa. Njegov ukus je specifičan a budžet limitiran, pa ima poteškoća u pronalaženju odgovarajuće kuće. Sve dok mu kolega ne ponudi ta pogleda kuću njegovog rođaka, jer smatra da bi ona bila baš taman za njega. Međutim, tokom vizite, Wallanderova podsvijest registrira jedan neuobičajeni detalj, i nakon malo mozganja on shvaća da je vidio kostur ljudske ruke u vrtu. U tom trenu počinje potraga i kopanje po prošlosti Ystada i njegovih stanovnika, i ono što se čini poput traženja igle u plastu sijena će na kraju uroditi iznenađujućim plodovima. 

La mano je dobar krimić, a pretpostavljam da je još bolji ako ste čitali još avantura inspektora Wallandera. Skandinavska kriminalistika je iznimno popularna zadnjih godina, i to s dobrim razlogom. Ukoliko ste željni dobre istrage bez uplitanja specijalnih timova i suludih efekata, priče o inspektoru Wallanderu su pravo štivo.

Omiljeni dio: inspektor Wallander zapne za grablje. Ili to i nisu grablje?