četvrtak, 30. listopada 2014.

John Constantine Hellblazer

Dugo nisam o stripovima, a ponosni sam vlasnik srednje velike kolekcije svega i svačega, pa bi nastavila opisivati remek djela koja čine my precious... John Constantine aka Hellblazer je jedna od mojih studentskih ljubavi, s kojom me upoznao mlađi brat. Nije to bila ljubav na prvi pogled, i nije mi bilo jasno u čemu je trik, ali me malo po malo Hellblazer navukao. NAVUKAO. Priča o oronulom alkoholičaru srednjih godina koji je zeznuo skoro sve (i svih) ne zvuči famozno, međutim kad se zna da je John lik koji se bavi svakom mogućom natprirodnom pojavom, da mu u krvi kola krv demona koju je dobio jednom (ne)zgodom, da opetovano spašava svijet od uništenja, da je kompa sa svakakvim sumnjivim likovima natprirodnog karaktera...Kakav džek!! Ofucani detektiv okultnog je totalni kick-ass, kolikogod se na prvi pogled činio nikakvim i bezveznim.
Constantine nije romantik u kojeg se žene zaljubljuju poput Dylana Doga ili Corta Maltesea, on je zeznuti bjednik dobre spike, uberkul lik u sivom mantilu koji zna svaki trik nužan za zemaljsko spasenje...
Constantine je veličanstven spoj horora, okultnog, povijesti, politike, religije i svakodnevnice, što izdaleka može podsjetiti na Dylana Doga, iako mu nije nimalo sličan i nema apsolutne veze s njim.
Serijal izlazi još od 1988. godine, te danas broji više od 300 epizoda, tako da zabava traje i traje. Autori su mnogi i vrhunski, tu bi spomenula poznatije kao što je Garth Ennis (genijalni Preacher), Jamie Delano (postapokaliptični Crossed) i neopisivi Neil Gaiman.
Epizode Hellblazera su aktualna kritika društva te vjerno reflektiraju period u kojem su pisane, tako da se susreću razne političke i socijalne teme, od Tačerizma osamdesetih do skorije borbe protiv terorizma.
Hellblazer je stekao konstantnu popularnost kroz desetljeća, te je uspio odmaknuti britanski horor od klasične viktorijanske zamagljene priče, i uvesti britanski lik među klasično američke ličnosti i junake.
Posjedujem desetak booka te sam ih unatrag desetak godina uzimala u Algoritmu u Zagrebu. One koje nemam namjeravam naručiti preko svetog Amazona. Constantine je složen strip, te čitatelju treba malo da uhvati o čemu je riječ, ali ljubiteljima žanra garantira maksimalnu napetost i zabavu. Ja svoje brojeve čitam, i čitam, i ponovo čitam... 
Normalno, imam svoje favorit epizode, i tu mogu drito navesti Black flowers, kad se otvore vrata carstva mrtvih, te Damnations flame, u kojoj Constantine putuje halucinantnom varijantom Amerike pješice s JFK-om, koji se cijelo vrijeme drži za propucanu glavu (uh, fascinira me Camelot i u ovoj dark verziji :)
 Constantine je postao lik pop kulture, ali imam loše iskustvo sa tim varijantama: naime, film sa Keanu Reevesom sam pogledala prvih 5 minuta i zatim ekspresno odustala i otišla po dozu stripa...
Enivej - Hellblazer rules skroz na skroz! Došao mi je gušt, idem ga čitati opet :)

Nema komentara:

Objavi komentar