Rekvijem za Istok - Andrei Makine

 

Rekvijem za Istok je poput Grosmanove Sve teče svjedočanstvo nasilne ruske povijesti XX. vijeka.

Sudbine tri naraštaja muškaraca se isprepliću u priči: djed Nikolaj je preživio Revoluciju, kolektivizaciju i uvođenje kolhoza; otac Pavel je služio u Crvenoj Armiji za vrijeme Drugog svjetskog rata, te je izbjegao Staljinove čistke; neimenovani sin, treća generacija, je vojni liječnik koji prati sukobe diljem globusa za vrijeme Hladnog rata tajno zastupajući sovjetske, a nakon pada SSSR-a ruske interese.

Nasilje i ludilo koje je doživila ruska zemlja je neopisivo. Nitko nije bio pošteđen, stradali su djeca, žene, starci. Stradali su ljudi iz svih slojeva društva, stradali su na najgroznije načine. Učinjeno zlo je bezvremensko, označilo je generacije i oblikovalo im sudbinu.

Tragično stoljeće i tragična zemlja su detaljno srcedrapajući opisani, brutalnost nije izbjegnuta već je izravan suputnik događaja te je na žalost ne manjka. Međutim, uza sve nemile događaje opisane su i ljubavi sve tri muškarca, što daje notu blagosti surovim pričama. Rekvijem za Istok je svojevrstan spomenik ljudima koji su preživjeli i sačuvali sebe i svoju ljudskost tokom tih nemilih vremena.

 

Sve teče - Vasilij Grosman

 

Sve teče Vasilija Grosmana je potresno svjedočanstvo života u SSSR-u nakon revolucije, tokom Staljinove diktature. Pisan 1963. godine, roman je u Sovjetskom savezu objavljen tek 1989.

Prati se povratak robijaša iz sibirskih gulaga, koji se vraća u rodni grad nakon što je većinu života proveo robijajući. U priči se alterniraju doživljaji robijaša sa doživljajima običnih stanovnika SSSR-a koji su imali nesreću da ih pomete totalitarističko ludilo te uništi njihove živote kao i živote njihovih bližnijih. Na taj način su prepričane najcrnije stranice Sovjetske povijesti XX. stoljeća: Holodomor, namjerno izazvana glad u Ukrajni koja je dovela do smrti milijuna ljudi tridesetih godina; sveprisutno potkazivanje za vrijeme Velike čistke koje je uništilo živote nebrojenih nevinih sovjetskih građana.

Ton pripovjedanja je mučan i dosiže svoju konačnost saznanjem koliku je bol izazvala politika koju se Staljinovo carstvo provodilo.

Sve teče je jedna od knjiga koje imaju trenutačan efekt na čitatelja, ostavljaju vas bez teksta i sa gorkim okusom u ustima. Jer ni fikcija koja obiluje sa najcrnijom stravom ne može doseći stravu koju je čovjek nanjeo svojem bližnjem, u ime domovine, države i vođe. Sve teče je obavezna literatura za svakoga zainteresiranog za XX. stoljeće.

Vasilij Grossman novinar i esejist koji je kao ratni reporter pratio Crvenu Armiju tokom Drugog svjetskog rata i svjedočio nekim od najstrašnijih prizora poput bitki za Moskvu, Staljingrad i Kursk i oslobođenja koncentracijskog logora Treblinka. Nakon rata njegovi radovi nisu bili publicirani jer su ocijenjeni kao antisovjetski, iako nije pao u nemilost vlasti.

Kovceg - Sergej Dovlatov

Sergej Dovlatov je ruski pisac koji je poput mnogih emigrirao iz tadasnjeg Sovjetskog Saveza, te je sve sto je smio iznijeti iz zemlje spakirao u jedan kovceg, koji nakon dolaska u Ameriku nije uopce otvarao. Dok ga nakon nekoliko godina nije otkrio njegov mali sin,  i Dovlatova pri pogledu na stvari naviru sjecanja. Svaka stvar ima svoju urnebesnu pricu, medutim u nevjerojatnom sustavu kao sto je bio USSR te nevjerojatne price i nevolje su najnormalnija stvar.

Kroz pripovjesti o tome kako je dosao do tih stvari Dovlatov porteretira Rusiju 60-ih godina, rezim koji je malo popustio dekadu nakon Staljinove smrti, ruski mentalitet i potpuni kaos u kojem se odvija svakodnevni zivot malog covjeka. Dogadaji djeluju potpuno suludo, te se duh vremena i apsurd sustava ocitavaju u svakoj anegdoti. 

Dovlatovov neusiljeni karakter, nemogucnost slizavanja sa sustavom i njegov ponos us doveli do izbacivanja iz Novinarskog drustva, te i kasnije do njegove emigracije iz zemlje. U Americi je tokom dvanaest godina izdao isto toliko knjiga. Kovceg je povijesno svjedocenje o jednom cudnom vremenu i velikoj ljudskoj zabludi i gresci, kojoj se iz danasnje perspektive mozemo cudom cuditi.

Moskvo, ne volim te - Sergej Minaev

Kažu da prema službenim statistikama u Moskvi živi 11 milijona stanovnika, ali i još toliko onih neprijavljenih, što od Moskve čini  šaroliku košnicu čija je paleta socijalnih razlika naprosto nevjerojatna. Rusija se raspadom Sovjetskog saveza lansirala brzinom svjetlosti u kapitalizam, te se u manje od 20 godina rusko društvo raslojilo i izmjenilo u temelju.

Kad bi netko pisao odu gradu kojeg ne voli, ili voli s nekom gorčinom, to bi bila knjiga Moskvo, ne volim te. Galerija likova koja tu defilira je toliko čudna da nije uopće pretjerano nazvati ju apsurdnom. Likovi su potpuno različiti, ali imaju nekoliko zajedničkih karakteristika: svi su poprilično antipatični, svatko od njih ima svoje životne promašaje, te svatko sanja snove koje može obistiniti milijon dolara. Što bi čovjek napravio da ima milijon dolara? Prva ideja je - pobjeći! Pobjeći iz Moskve, grada koji jede ljude, koji razara snove i u kojem uspjevaju samo bezobzirni.

Čitatelj se ovdje zapita da li u Moskvi ima običnog, recimo normalnog puka. Također, unatoč potpunoj surovosti likova, akteri izgledaju neobično poznato. Korumpirani državni dužnosnici, potplaćeni policajci, poduzetnici, polusvijet...svi od reda likovi koji niču kao gljive u zemljama u tranziciji. Tu nema nade, nemaizlaza iz bezizlazne situacije, nema ružičastih naočala ili hepienda. Moskvo, ne volim te kao spomenik devedesetih i dvijetisućitih, u Rusiji ali i worldwide...